U kakvoj zemlji živimo? Prije nego što je Hitler došao na vlast diljem Njemačke gorjele su knjige. Smrad pobijenih ljudi širio se Njemačkom nakon smrada zapaljenog papira.
O tome da je reč o manjku genijalnosti, ili o urođenoj sklonosti žena da budu nisko pozicionirane na lestvicama moći, znanja i postignuća, ovde nema ni govora. Reč je o istoriji i socijalizaciji.
Od svih učenja Hrvatske televizije najgore nije ni da su ustaše bili borci za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, ni da je Ante Pavelić bio židovski dobročinitelj, ni da je Jasenovac srbokomunistička konfabulacija i komunistički logor za vjerne Hrvate-katolike, ni da su u bici na Staljingradu poraženi naši.
Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovečanstva. Ove strasti, kao snažni vetrovi, su me nosile tamo i amo po svojevoljnom kursu, iznad velikog okeana patnje, dosežući same ivice očaja.
Danas, kada se nanovo budi plam svetih srpskih ratnika u nama, kada smo spremni za konačno osvajanje svih okupiranih srpskih strana sveta, preko nam je potrebna nova srpska desnica, da je dižemo uvis, poput slavnog đenerala Milana Nedića, u prisustvu pedera ili crnaca na terenu fudbalskome.