Gledao sam dvije ruže, dvije ruže kako venu, vidio sam našu ljubav, vidio sam drugu ženu, pjevao je jedne jeseni, usred smoga i teške sarajevske magle, Mahir Paloš iz japanskog Sanio tranzistora koji je stajao na kuhinjskom prozoru u ulici Miladina Radojevića broj 23.
Jer, kad si dijete od sedam godina, sve jednako ti krči stomak kad danima ne jedeš, da te sedam puta pop i hodža obilaze i da ti roditelji na sedam izbora za Bakira, Milu i Dragana glasaju. Jebi ga, ne možeš pobijediti biologiju praznog želuca i glave pune ništavila.
Odlazim u Australiju i ne vraćam se više. Ako mi porodica i samo nekoliko prijatelja bude previše nedostajalo, potrudiću se da dođu kod mene i posete jedan od najlepših kontinenata na svetu...
Važno je da vam ljudi kažu na kojoj su oni strani i zašto, i da li su možda pristrasni. Kao neka vrsta izjašnjenja interesa članova. Tako da ću vam pričati o čitanju. Reći ću vam da su biblioteke važne. Sugerisaću da je čitanje proze, čitanje iz zadovoljstva, jedna od najvažnijih stvari koju čovek može da uradi. Sa zanosom ću zamoliti ljude da razumeju šta su biblioteke i bibliotekari, i da sačuvaju obe ove stvari.
Voleo je da piše pesme u kuhinji dok njegova žena kuva. Staviti ga u sobu s pogledom na francusku rivijeru ili u kuću u švajcarskim Alpima bilo bi rasipanje novca, jer ga prevelika prirodna lepota uspavljuje.
Kao što ekonomsku nauku treba spasiti od neoliberalizma, globalizaciju treba spasiti od hiperglobalizacije. Treba pustiti zemlje da same kroje svoje ekonomije.
Enric Marco, bivši zatočenik nacističkog koncentracijskog logora Flossenbürg i predsjednik najvažnijeg udruženja španjolskih logoraša, bivši anarhist, časnik republikanske vojske i heroj Građanskog rata, ustrajni i nepomirljivi borac protiv frankizma, godinama je đacima u školama iz prve ruke svjedočio o zlu fašizma.
Globalizacija je okvir u kome se odvijaju promene nivoa nejednakosti. Neke su dobre, kao pad nejednakosti u svetu zbog rasta u Kini i Indiji, a neke loše, kao propast srednje klase u većini bogatih zemalja.