Naša demokracija, naš mali sigurni i materijalno zbrinuti svijet, postala je logor u kojem simuliramo civiliziran i uređen život, makar i neautentičan, jer smo svi tek turisti, a da čak nismo ni putnici.
Sramim se zemlje u kojoj živim. Sramim se sebe i onih poput mene koji isto mislimo, ali šutimo i vjerujemo kako će bez borbe biti bolje. Neće! Gdje smo? Ima li nas? Ako nas ima krenimo više. Razjebimo ovu prokletu zemlju kojom vladaju razbojnici, ubojice, silovatelji, lopovi
Evropska Komisija, podrškom postojećim vlastima vjeruje da čuva sigurnost u zemlji u kojoj »vole da pucaju«. To se već nazvalo stabilokracija. Organizacije poput MMF-a, otimaju svoj dio kolača stalnim guranjem novih kredita već nezasitim vlastodršcima. Iz Bruxellesa su samo koju sedmicu ranije kritizirali korupciju ogromnih razmjera. I onda, evo najkorumpiranijima pomogli odande da se dočepaju novih novca za spas.
Bio sam prije nekog vremena u rodnom selu na sprovodu strine mog oca i s narodom ispred mrtvačnice na groblju molio za dušu pokojnice, a netko je kasnije u seoskoj gostionici, ispričali su mi, komentirao kako je to zanimljivo, da sam ja ateist, a ipak, eto, molim.
Križ se ne voli i ne može se voljeti. Ovim riječima započinje knjiga “Raspeti Bog”, njemačkoga protestantskog teologa Jürgena Moltmanna, podnaslovljena kao “Kristov križ kao temelj i kritika kršćanske teologije”.
Ova priča je postala novo jevanđelje. Ako tokom neobaveznog razgovora slučajno dovedete u pitanje ovaj narativ, rizikujete prekorne poglede ili otvoreno neprijateljske reakcije – čak i od starih prijatelja.
Izdavačka kuća „Fraktura” iz Zagreba objavila je knjigu Mirka Kovača. Rečima izdavača Seida Serdarevića: ‘Pisanje ili nostalgija’ naslov je koji savršeno opisuje sadržaj ove knjige od desetak eseja i zapisa u kojima uz uvijek prisutnu autobiografsku i memoarsku notu Mirko Kovač iznosi svoja prijateljevanja, slučajne ili namjerne susrete, sukobe i polemike. Na ovim se stranicama, kao u životu, kao u kavani, susreću Kovačevi najbolji prijatelji, Danilo Kiš, Borislav Pekić, Miro Glavurtić, i mnogi drugi suvremenici – od Živojina Pavlovića preko Ranka Marinkovića, Meše Selimovića ili Ive Andrića pa sve do Milovana Đilasa i Vuka Draškovića
ATEISTI su napisali vlastitu verziju deset zapovijesti, a radi se o prijedlozima koji su izabrani u sklopu natjecanja AMHH-a (Atheist Mind Humanist Heart).