Zapravo, Omić je bukvalno nacionalni otpadnik. Ateista sa slovenačkim pasošem, koji je po porijeklu Bošnjak iz Tuzle, a igra za Crvenu Zvezdu. Auu, na koliko je ovo nivoa neoprostivo.
Pa nam tako nisu više bitni niti Boro, niti Kusturica, niti nobelozalagač Bećković. Ostaje onaj subjekt delanja, koji od naše bruke nikako da prevaziće samog sebe, da iskoči iz lažnih citata i da se odbrani od ludila skribomanskog, Ivo Andrić.
Braćo i sestre, na Kosovu je konačno vaspostavljen Novi Nebeski Poredak, a vaspostavi ga, naravno, naš Alek Svemoćni. Umesto Ibra, ispod mosta u Kosovskoj...
Ako je književnost u pravu - a samo je književnost u pravu - i ako odlaskom jednog čovjeka zaista skončava cijeli jedan svijet i završava cjelokupna njegova povijest, onda je odlaskom Predraga Lucića završila veličanstvena historija jednog nepojamno ogromnog svijeta, nikad više do kraja istraženog, toliko velikog da su se naši vrtjeli oko njega, svaki u svojoj orbiti.
Lenja reka je metafora i istovremeno stvarni veštački vodeni tok u jednom hotelu po principu „sve ulazi u cenu“ u Almeriji, negde u južnoj Španiji. Ne napuštamo hotel (osim da bismo kupili sprave za plutanje).
Nacionalizam ne treba brkati sa patriotizmom. Obje riječi se koriste na tako neodređen način da je bilo koja definicija podložna osporavanju, ali čovjek mora napraviti razliku među njima, pošto su u pitanju dvije različite, pa čak i oprečne ideje.