Biti bolno iskren više je prokletstvo nego dar. Iako smo svakodnevno u potrazi za istinom i preziremo (?) laž, činjenica je kako smo (pre)često nespremni kad istina pokuca na vrata. Tad, po starom dobrom običaju, krenu epizode proklinjanja i lupanja glavom o zid. Ili sam, možda, samo ja takav?! Ne znam.
„Mišu, ti si moja omiljena ustašica!“ Uča Smilja je napisala: „Jel bi ja sad tribala reć da si ti moj omiljeni četnik?“ „Može li večeras kod tebe? Naši narodi će nan bit zahvalni!“
Nego, hoće li Ivo Lola spaljivati Stepinca? U maškarama? Od šale, šege i pošalice? Jeste li vi normalni?! Sa tim stvarima se ne zajebava južno od Mostara. Ni u ludilu, ni u maškarama, ni na karnevalu. Da vas crna noć pojela ne bi i ispljunula kao košpicu iz mlade mandarine na onoj okuci gdje Radobolja mota oko Čovićeve hacijende..
U nekoj zemlji bogate kulture i razvijene imaginacije, u Italiji, Poljskoj, Austriji, a pogotovu Francuskoj, Miljenko Smoje bio bio doživljavan kao melankolični novinski pisac, žalobni humorist, veliki mjesni, lokalni pripovjedač, koji svoju romanesknu, epsku prozu preodijeva u kvazižurnalističke forme.
Ovo je, deco draga, istinita priča o tome kako su Srbi pobedili Hrvate i kako su se nakon te pobede uspešno razmnožili, te ostali jedini narod na planeti, da sami upravljaju njenim rudnim bogatstvo i menjaju klimu u svoju korist.
Ako realno sagledamo moć globalnog kapitala, aktualne klimatske promjene, postojane slabosti globalne ljevice, sve poraze na terenu, nerazumijevanje između aktivista/kinja i teoretičara/ki, izostanak dugotrajnih strategija i jakih političkih subjekata te mobilizacije odozdo – pesimizam je možda i jedino što nam preostaje, barem kao polazna točka. Pročitajte prijevod teksta glavne urednice časopisa Salvage, Rosie Warren.
Slom koji na otvorenoj sceni ovih dana doživljuje politika HDZ-a BiH – oličen u histeričnim ispadima Dragana Čovića – nije nešto što bi ikoga trebalo iznenađivati.
Pa onda i kurta i murta mogu da se sprdaju nad kostima ubijenih, da tvrde kako malo jeste, pa malo nije genocid, malo ga ima, malo ga nema, kao onog delirijumskog Drekavca, a da za to ne snose nikakve pravne posljedice.