Kolumne

Ko god da je od Dejtona na ovamo izašao na ulice, utučen je virtuelnim analizama zukenbergovih mudraca, ali ko god.

Ako je, naime, Orhan Pamuk stvarno odbijen zato što nikad nije ni došao u Sarajevo, ako je dakle zaista sve vic, onda kandidata za počasnog građanina ne nedostaje

Želim da i meni, a ne samo Braniteljima, bude omogućeno nekažnjeno korištenje ustaških parola i simbola!… Želim i ja biti ustaša! Ako nisam Branitelj, ne znači da sam gubav!

Umro stari pjesnik, umrla Emina Ostala je pusta, bašča od jasmina. Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, pjesma o Emini, nikad umrijet neće.

Doduše, magarac sam čim živim i vjerujem da će biti bolje. Neće biti bolje. Doduše, nismo mi bezveze kao djeca igrali onu: „Ko zadnji magarac“. Samo smo mi uvijek zadnji.

Iako je jutros u Vitezu izmjereno minus 14 stupnjeva ispod nule to nije obeshrabrilo Blašku Andrića da napravi svoju jutarnju šetnju po gradu.

Evo zašto je to moguće. Zato što smo svi/e mi na određeni način omogućili i omogućile ovakvu situaciju. Govoreći danas o #meetoo pokretu u svijetu, a pogotovo na Islandu (gdje je, usput budi rečeno, objavljeno oko 600 novinarskih priča o slučajevima seksualnog nasilja i uznemiravanja, dok u BiH, koliko ja znam, nije objavljena nijedna)

Neko je prošlog petka na fejsbuku zaključio kako metod kojim Vučić upravlja Srbijom najviše liči na ustaški: trećinu iseliti, trećinu pokatoličiti, trećinu pobiti.

Dok je u mojoj kući nema revizije prošlosti i relativizacije zločina.