U nekoj zemlji bogate kulture i razvijene imaginacije, u Italiji, Poljskoj, Austriji, a pogotovu Francuskoj, Miljenko Smoje bio bio doživljavan kao melankolični novinski pisac, žalobni humorist, veliki mjesni, lokalni pripovjedač, koji svoju romanesknu, epsku prozu preodijeva u kvazižurnalističke forme.
Ovo je, deco draga, istinita priča o tome kako su Srbi pobedili Hrvate i kako su se nakon te pobede uspešno razmnožili, te ostali jedini narod na planeti, da sami upravljaju njenim rudnim bogatstvo i menjaju klimu u svoju korist.
Ako realno sagledamo moć globalnog kapitala, aktualne klimatske promjene, postojane slabosti globalne ljevice, sve poraze na terenu, nerazumijevanje između aktivista/kinja i teoretičara/ki, izostanak dugotrajnih strategija i jakih političkih subjekata te mobilizacije odozdo – pesimizam je možda i jedino što nam preostaje, barem kao polazna točka. Pročitajte prijevod teksta glavne urednice časopisa Salvage, Rosie Warren.
Slom koji na otvorenoj sceni ovih dana doživljuje politika HDZ-a BiH – oličen u histeričnim ispadima Dragana Čovića – nije nešto što bi ikoga trebalo iznenađivati.
Pa onda i kurta i murta mogu da se sprdaju nad kostima ubijenih, da tvrde kako malo jeste, pa malo nije genocid, malo ga ima, malo ga nema, kao onog delirijumskog Drekavca, a da za to ne snose nikakve pravne posljedice.
U Bruxellesu su odlučili: u više grupica podijeljeni Zapadni Balkan, ima šansi da bude u EU! Bosna i Hercegovina se prijavila preklani, a nije još ni upitnik skroz spakovan za slanje, iako u Sarajevu kažu da jeste, u Banjaluci da nije. A kada stigne gdje treba, počinje čekanje na kandidaturu