Da bismo ostvarili najveću korist i sveli na minimum rizik od trgovine ličnim podacima, možda je neki oblik društvenog vlasništva i kontrole centralnog registra bolje rešenje od razbijanja monopola.
Pa je*ote, jesmo li i mi grad? Je li 250.000 ljudi grad, ili je to dva tuceta komšija, koji se ni za šta ne pitaju? Što ja moram po fejsbuku čitat od čega zavisi cijena žičare?
Ako NATO podigne svoje vazduhoplovne krntije na nas, Putin će zagrmeti: „Čik da vidim šta smete!“ NATO će onda na Srbiju baciti neke tamo pišljive bombe, a Putin će reći: „Ha, jel to sve što imate?“. NATO će onda poslati neke buđave krstareće rakete na nas, a Putin će reći: „Pih, čik da vas vidim da to ponovite.“
Ako država ima pola milijarde eura da kupi ratne avione, ima i za zbrinjavanje ljudi bez stanova, kaže između ostaloga Dragan Markovina u razgovoru za Prometej
Pitao me je zašto su svi ljudi u Srbiji smrtno ozbiljni i zašto niko nema osmeh na licu, osim nekih par ortaka koji su varili vutru na zidiću kod Platoa. Prećutao sam odgovor. Pa ne mora taj ljubopitljivi Danac baš sve da zna.
Dobro veče dragi gledaoci, danas je 1. april svjetski Dan šale, šege i pošalice, gledate centralne vijesti Radio televizije Republike Srpske. Večeras ćemo vas poštediti komemoracija i parastosa i zato samo veselo. Ko prepozna šta je šala, a šta istina, neka se javi da ga angažujemo kao analitičara.
Kad u Zapruđu pred kišu polude vrane, pomislim na slovenskog slikara Jožu Tisnikara i prvu njegovu vranu koju sam vidio na nekoj skupnoj jugoslavenskoj izložbi, u Sarajevu sredinom osamdesetih.
Gospodnetićka je rekla: „Ne kužin, jebate, zašto je Crkva toliko nadrkana na pobačaj? Šta joj to toliko smeta?“ Mama je rekla: „Eeee, lipa moja, aj časkom zamisli da je Marija pobacila…“