Walter Bernstein ekskluzivno za Novosti govori o svom intervjuu s Titom u Drvaru 1944: Sjećam se da je bio u velikoj pećini. Sjećam se i da je imao velikog psa. Vjerovao sam u sve što sam vidio u partizanima, ponijelo me je i htio sam biti dio svega toga. Znao sam da je prije rata ilegalno putovao tako što je glumio lik bogatog biznismena. Imao sam osjećaj da je bio za sve to sposoban i sve što je radio za mene je bilo strahovito važno
Sreća pa ne živimo u Ruandi. Njihov je predsednik, čudan neki čovek, odobrio odluku da se zatvori na hiljade bogomolja, jer to sebi mogu priuštiti samo bogate zemlje. "Imamo li ovoliko fabrika i bunara? Mislim da nemamo", kazao je predsednik Ruande novinarima.
Kad su ono otišli Kinezi, računalo se da tamo gdje nemaju fajde čak ni Kinezi, fajde imaju još samo svećenici i efendije. Ispalo, međutim, da čak ni njima od BiH nikakve fajde nema
Govor u crkvi Riversajd bio bi dovoljan da M. L. King dobije mesto u panteonu antiratnih aktivista iz 60-ih godina prošlog veka. Pa ipak, njegovo protivljenje Vijetnamskom ratu skoro je izbrisano iz javnog sećanja.
U saobraćaju s ljudima i sa događajima čovek govori, u sebi, čovek ćuti. Kako je zagonetna stvar ćutanje, i san je zagonetna stvar ali ćutanje zagonetnije.
Te stoga, odustajem od bilo kakvog sudskog gonjenja dobrih ljudi koji su mi prijetnjama smrću zapravo htjeli pomoći, izvesti me na pravi put, pokazati mi kako se domovina voli bejzbol palicama, silovanjem nerođene djece i najavom odstrela mene i moje porodice.