Mala crna haljina – doslovan prevod sa francuskog, gde izraz označava dužinu (ne do zemlje), odsustvo „teških“ ukrasa i široku upotrebljivost – bila je možda prvi ustupak koji su modi načinile revolucionarne vlasti posle Drugog svetskog rata.
U međunarodnim okvirima socijalne zaštite i brige o osobama koje su se našle u stanju socijalne potrebe, mjesec mart se obilježava kao mjesec socijalnog rada. Šta je socijalni rad? Šta rade socijalni radnici? Šta bi trebali da rade socijalni radnici?
Život je najljepši iza šezdesete. Sve najgore što ti se moglo dogoditi je iza tebe, ono najbolje dešava ti se ovog trena. Dobar je osjećaj ne živjeti u očekivanju života.
Pubertet me je šutnuo jačinom od deset Breninih voleja u sopstvenu glavu. Simpatični, povučeni svepetičar je već sa 11 godina postao brkati, džigljavi mutant, i dalje svepetičar ali za promenu i debil. Debilčina zapravo.
Oblaci su promicali. U mukloj noći gotovo da se mogla čuti huka koju su hitajući stvarali. Zašto smo ovdje? Kakav smisao može imati naša beskrajno kratka prisutnost? Pitanje bez odgovora, na koje ipak bez trunke razmišljanja spontano odgovorih i ne pocrvenjevši što sam izgovorio jednu tako proslavljenu banalnosg: “Zato da bismo se mučili štoo smo ovdje i ni zbog čega više”.
Idem, rekao sam sebi u tvrdoj fotelji, iz zemlje u kojoj je prognano, uništeno, izbrisano sve što je takozvanom čeveku duha ikad pružalo zadovoljstvo, a ako ne zadovoljstvo, onda bar mogućnost da sledi svoju egzistenciju, iz zemlje u kojoj izgleda vlada još samo najprimitivniji od svih nagona, onaj za održanjem, i u kojoj se i najmanji zahtev takozvanog čoveka duha u začetku guši.