Kolumne

U mučnoj situaciji poput braka, sasvim je normalno da se potegne nož, pa da ispadne tragedija, jer se eto, jedno obično svakodnevno domaće premlaćivanje, završilo smrću, a hteo si samo malo vaspitno da je secneš. Onda sebi pucaš u ruku,a kažeš da si se ciljao u glavu i pokupiš sažaljenje okoline.

Je li sakupljanje sličica nogometaša pokušaj da se nadomjesti nešto što se propustilo u djetinjstvu?

Naše kulturne vrednosti i verovanja se izražavaju kroz naš način života.

Jer, prije sedam dana, Milorad Dodik, ovaj sa početka priče, bio je jedan drugi Dodik. On se zdravio, grlio, smijao, pio i jeo sa poštovaocima lika i djela Ante Pavelića, Maksa Luburića i Mile Budaka.

30 milijuna ljudi javno je, potpuno slobodno i neometano, na tom mjestu molilo Boga, a onda nakon 37 godina cijelo selo ustravljeno zbog troje namjernika što se usudilo usred Međugorja moliti Bogu

Na scenu stupa već viđeno. Politika zastrašivanja, kao načina osvajanja vlasti, pokrećući energiju ratnika, promičući ratnički duh patriotizma, domoljublja, konzervativne religije, da bi elita ostvarila svoje klasne interese

„Za početak vas pozivan da svi do jednog, skupa sa svojin roditeljima, dođete na rivu na masovni prosvjed protiv zločinačke Istanbulske konvencije!“

Požar u tržnom centru u Kemerovu je još jedan dokaz da savremeni megapolis nije moguć u uslovima sistemske korupcije, srednjovekovnih normi u građevinarstvu i dominacije primitivnog populizma.

Mile Dodik doživeće traumu iz detinjstva, jer rat između Trampa i Putina za svakog pravog Srbina je kao rat između tate i mame, odnosno mame i tate, a pravijeg Srbina od Meda Doda nije bilo, nema, niti će ga biti.