Kolumne

Nema više mogućnosti za prepiranje u kojoj je mjeri ljudsko djelovanje uzrok krize ili za uvjeravanje nevjernika da je ovo kriza

Raširena je pretpostavka da podijeljenost stavova oko pandemije proizlazi iz toga što postoje ljudi koji šire dezinformacije i fake news.

Tito je, činilo se – odavno, već bio mrtav, ali je Miroslav Krleža još uvijek bio živ. Bilo je ljeto 1981. U svim jugoslavenskim republikama i u dvije autonomne pokrajine svečano je obilježavana četrdeseta godišnjica ustanka.

Javlja mi se, slavićemo tvoj doktorat, pisaćemo tvoje DR velikim slovima, makar ja ću ga tako pisati, jer već i beogradske mačke na krovovima mjauču kako si ti taj, kako ćeš ti i ovo i ono, kako nema drugog načina, osim tvog, šta god taj način bio

Vođa je trebao stalan rat. Morao je građane držati u stalnom strahu od neprijatelja kako bi mu oni dali svu vlast koju poželi.

Zbog zavisnosti društva od bankarskog platnog sistema centralne banke zasipaju novcem bogate, ostali žive u stagnaciji i strogim merama štednje.

Šta hoće da nam poruči pošast poput kovida-19, šta nam daje, osim što nam na prvi pogled sve uzima? Ponešto. Vraća nam razgovor o smrti i sopstvenoj smrtnosti…

Većinski srpska sela još uvijek su u ruševinama, s možda je dvadesetak posto onih koji su se vratili i žive teško. Nekih sela više uopće i nema, a Knin izgleda kao zaboravljeni grad, što zapravo i jeste.

Držanje u škripcu pomoću naklonosti