Bilo bi mnogo dobro da u Srebrenici, umesto table sa imenom maršala Tita, osvane tabla sa imenom nobelovca, da se ulica nazove po velikom autoru još većeg Golmanovog straha od penala, recimo.
U ženskim antičkim studijama postoji struja koja zahteva istraživanje realnih antičkih žena, ne fikcionalnih, kako bi se utvrdio stvarni položaj žena, a isto bi moralo važiti i za druge društvene grupe.
Onda je moja mama stvorila se kod stola i arlauknila je: „Čako!? Kakve to gadarije pričaš ditetu?!“ Didi je uletilo čudilo: „Koje gadarije, jebate? Tumačin malcu šta su to demokracki izbori!“
Neprimetno prolazimo kroz društveni preobražaj bez presedana. Kapitalistički sistem se neprekidno menja od početka pandemije i veliki slom koji svi sa zebnjom iščekujemo već je u toku.
Pandemija je pojačala nejednakosti, ali raste globalni osećaj da smo u obavezi jedni prema drugima i prema planeti, zasnovan na novom osećanju smrtnosti i međuzavisnosti.
Porodica nisu samo mama, tata, bata i seka (pas i kravata). Nijedna nije manje porodica zato što nema sve zahtevane članove. One žive na beogradskim, niškim, subotičkim, lozničkim spratovima.
Mi smo u BiH, fašističko društvo već 30 godina ili tri decenije, ako to zvuči manje brutalno. Upravo bi se ova godina mogla uzeti kao taj nesrećni jubilej od 30 godina dolaska fašizma u Bosnu i Hercegovinu.
Ne želim izreći kako je BiH postala dominantno fašističko društvo, ali da joj takva opasnost sve snažnije prijeti, to je teza od koje ni sam ne bih pobjegao.