Rat je uništio industriju, nestalo je socijalizma, pa je drveće prolistalo, a garež više ne prekriva travu. Bosna je nakon rata postala zemlja jednobojnih cjelina, u kojoj više ništa, osim ćilima, nije šareno. Tako su se i ovdje prorijedili moji rođaci – nešto je poumiralo, nešto je izbjeglo u Kanadu – a, paradoksalno, više je šarenila, više kolorita, bilo u zeničkoj i kakanjskoj predratnoj sivoj, nego u poslijeratnoj, probeharanoj, zelenoj.
Uspeo sam nekako da bacim pogled na tu knjigu onog krvoloka Milana Lukića; poslao mi jedan dobri čovek elektronsku verziju. Valjda i zbog toga deluje nestvarno. Volim da knjigu držim i premećem po rukama, pravu knjigu, to jest. Da savijam ćoškove, da podvlačim i već to što neke ljude užasava. Međutim, osećanje nestvarnosti u ovom slučaju potiče ne od PDF formata, nego od nečeg mnogo većeg. Od Zla.
U zemlji, koja je daleko je od svega toga, mnogima je preživjeti idućih deset dana nemoguća misija, a kamoli sljedeće desetljeće, jer 20 godina stojimo na mjestu. Bez objašnjenja.
Juna 2001. godine, nasred Trga republike mog prijatelja Igora napala je grupa golobradih huligana i pristalica Obraza i Svetosavske omladine (što mu, kad malo bolje razmislim, dođe na isto). Oborili su ga na zemlju i zasuli kišom udaraca. Tukli su ga čime su stigli, motkama, štanglama, lancima, neprestano ga pri tom, onako - svetosavski šutirajući u glavu, lice, stomak, leđa, gde god
Počela je okrugla, svečana i dostojanstvena dvadeseta hrvatska jesen. Obilježavamo i obilježavat ćemo dvadesete godišnjice bitke za Šibenik, bitke za Dubrovnik, bitke za Osijek i ostalih naših slavnih bitaka, uključujući i majku svih bitaka, bitku za Vukovar.
Nesrazmjer između nacionalističke retorike s jedne strane i realnih mogućnosti i učinaka nacionalističke politike s druge strane kod lakovjernih građana održava privid da je nacionalistička utopija ostvariva, što pak stvara opasnu shizofrenu zabunu. Utoliko je HDZ, a posebno druge nacionalističke stranke, nepošten prvenstveno prema svojim biračima. Utoliko je teror domoljubne propagande dugoročno poguban zapravo samo za domoljube jer odgađa njihovo buđenje i otrežnjenje
Naša svijest o vlastitoj smrti je slabija od naše nesvjesne nevjere u svoju smrt. Upravo zato u našem odnosu prema smrti nije riječ o laži ili neiskrenosti, nego o tome da je naš stav prema njoj slomljen, čak prelomljen. Zato ne možemo čvrsto stajati iza svog stajališta prema smrti, nemamo čvrsto stajalište prema smrti, nego smo savijeni, odnosno previjeni. Kako da pri svojoj smrti stojimo uspravno, izravnani je gledamo u oči?
Nakon što su proteklog tjedna pogubljena američka zatvorenika, kritičari smrtne kazne intenzivirali su nastojanja da iskoriste rastuće protivljenje smrtonosnoj 'konačnoj pravdi', kako smrtnoj kazni 'tepa' popularni republikanski kandidat za predsjedničke izbore, teksaški guverner Rick Perry