O tome što će s Palestinom, mrtva ozbiljna raspravlja država koja ima jednog guvernera, dva entiteta, tri predsjednika, četiri paralelna pravna sistema, pet regionalnih razvojnih agencija, šest socijaldemokratskih partija, sedam naselja s nazivom Bistrica, osam novinarskih udruženja, devet piramida, deset kantona, jedanaest različitih zakona o kontroli oružja i dvanaest vlada: svaki entitet, distrikt i kanton u Republici BiH ima vladu, osim - Republike BiH!
Neki pristojan gospodin, pristalica ideje o vječnom vraćanju istoga, zacijelo i humanist, ali, eto, što ćemo kada su historijske okolnosti tako okrutne, ljudska narav zla, pa jači tlače slabije, onomadne, preciznije u pretprošli ponedjeljak, obavijestio je javnost da Hitler nije ubijao Židove zato što su bili Židovi, nego zato što su bili bankari. Ne bi se reklo da je svježe otkriće da su nacisti, je l’ te, u holokaustu poubijali šest milijuna bankara.
Ponedjeljak, 31. listopada, trebalo bi dobro upamtiti i kasnije obilježavati u nekoj zgodnoj simboličkoj ambalaži, na primjer kao Dan hrvatskog licemjerja.
U ovo predizborno vrijeme ponovno će se puno pričati o socijalnoj, dakle “društvenoj državi”. Od olakog spominjanja da je Hrvatska svojim ustavom definirana kao takva, do olakog (protuustavnog!) odbacivanja cijelog koncepta kao nerealnog, zastarjelog itd. i sl.
Buntovni studenti, profesori sa škarama, policajci u civilu i skinheadi ovih su se dana našli na beogradskom sveučilištu u sukobu vrlo sličnom, ali u neku ruku i različitom onome zabilježenom za studentskih prosvjeda u Zagrebu.
Bruka i sramota, cenjeni publikume. Na Filozofskom fakultetu potukli se studenti-demonstranti sa jedne i profesori i „pošteni studenti“ sa druge strane. Toliko sam razabrao iz smušene vesti, a ni uz vest priloženi video-klip nije nešto naročito rasvetlio događaj.
Sudski postupak protiv Josipa Boljkovca, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je presedan, predstavlja ozbiljan test ne samo hrvatskoga pravosuđa, nego i hrvatskoga društva u cjelini
Za Bergsona, ljudska pripadnost ljudskom društvu jedno je od najsnažnijih ljudskih obilježja. Čovjek je biće koje živi s drugim ljudima, svoje uporište obično nalazi u mreži gustih ljudskih odnosa. Najčešće na površini. Njegova se stabilnost krije u solidarnosti s drugim. Koliko snažno je ukorijenjenost u društvo obilježje čovjeka vidi se tek u trenutku kad je ono ugroženo.