"Polumjesec na ekranu!", proširila se alarmantna vijest kao Srbija nakon tursko-ruskog rata, "Toliko o BHTV", rezignirano zaključuje i mladi, moderni, progresivni Poskok u terminalnoj fazi kliničke paranoje, fokusiran.ba na drsku provokaciju bošnjačkih bašibozuka usred nacionalne televizije. Kud Rajko Vasić okom, tu oni poskokom. Pa, ravno na policiju
Srbija je ovo, brale, anything goes! Naš omiljeni piratski kapetan iz devedesetih je vaskrsnuo u svojoj n-toj inkarnaciji (gde n teži beskonačnosti), ovoga puta kao legitimni partner ”liberalne levice”. Ajme meni! Ne znam samo kako će njegov najveći fan-klub, ona dražesna hipi komuna sa Ravne gore, da reaguje na novu ulogu, ali verovatno su dovoljno obeznanjeni hektolitrima rakije i pečenjem bizona na ražnju da bi uopšte obratili pažnju.
Za istinski razgovor nisu potrebna nikakva pravila, već iskreni susreti ljudi sa različitim pogledima ne svet: samo iz tih duhovnih susreta rađa se smisao za trpeljivost i vrednovanje tuđeg stava. Ljudi sa boljom dušom mogu se bar razumeti , ako ne i sporazumeti. Oni kojima je važnije da istaknu pravila pre same stvari o kojoj se razgovara, i nesvesno potvrđuju da im je više stalo do forme nego do suštine. Sva ta pravila za vođenje razgovora, razrađena do pojedinosti, samo su smetnje neusiljenom odvijanju razgovora.
Nakon tri mandata i gotovo deset godina na čelu vlade, osebujni talijanski premijer Silvio Berlusconi konačno je dao ostavku. Dosadilo mu sve zajedno, kao da mu se cijeli svijet popeo na leđa, i riješio da pobjegne od novinara, studenata, poreznika, istražnih sudaca i trudnih sponzoruša, da se iz bučne gužve povuče negdje daleko, na skrovito neko mjesto Bogu iza leđa, gdje ga neće naći ni Angela Merkel, ni demonstranti.
Već nedeljama se najavljuje Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije o stanju na severu Kosova, povodom stanja na tzv. administrativnim prelazima Brnjak i Jarinje. Prvih dana je o njoj govoreno na način koji bi neuke i neupućene doveo do zablude i ushićenja da smo na pragu usvajanja novog ustava ili bar njegove preambule.
Kafana Melon, Brunnengasse 76, Šesnaesti becirk, Beč, jedanaesti novembar, pola sata uoči utakmice Portugal - BiH: lokal je okićen navijačkim insignijama. I noćas će, bez sumnje, sve biti slično
Moj tata je sidijo u kužini i čitao je novine. Mama je isprid lavandina brisala suđe i posuđe. Ja sam sidijo za stolom i radio sam domaći iz prirode. Ja sam crtao sa olovkom i drvenim bojicama u radnu bilježnicu Moj zavičaj. Tata je mene ćiribimbijo priko novina. Onda je on pitao: „A šta ti to radiš, mufljuziću, a?“ Ja sam rekao: „Crtam domaći u radnu bilježnicu Moj zavičaj!“ Tata je rekao: „Znam, al kakve su ti to kutije u raznim bojama?“ Ja sam rekao: „Nisu to kutije nego komtejneri!“ Tati je uletilo čudilo: „Koji komtejneri, jebate? Zašto bi iko normalan crta komtejnere za domaći?“ Ja sam rekao: „Zato šta nam je zadala učiteljica!“ Tata je gledao u mene sa lakšom tupajom. Onda je on okrenijo se prema mami i rekao je: „Ženac, aj dođi vidit kako nam mali štreba gradivo da postane škovacin!“
U okupljanjima oko HDZ-a kondenzirana je sva nezaslužena tragedija ove zemlje, sve uzaludne pogibelji, sva grabežna umorstva, sva nezaposlenost, svo siromaštvo, svi državotvorni nesporazumi i sve nacionalističke zablude