Ključ za pravu slobodu treba tražiti u apolitičkom, tj. onome što se čini apolitičkim. U mreži društvenih odnosa, od tržišnih do porodičnih, gde, ukoliko želimo istinski boljitak, nije potrebna politička reforma, već promena apolitičkih društvenih odnosa proizvodnje.
Ovo je prvi razgovor u ciklusu Druga Srbija koji organizuje Beogradski krug. Za svakog od nas to može nešto da znači, nešto više od prostog obećanja: svako od nas je sve usamljeniji, sve manje je opštenja, čak i same težnje za opštenjem, sve veće je totalitarističko nasilje: samoća, to je egzistencijska stvarnost totalitarizma.
Ukidanjem imuniteta saborskom zastupniku Željku Jovanoviću zbog izgovorene riječi suspendirana je demokracija u Hrvatskoj i iznova uveden verbalni delikt kao predložak pomoću kojeg će se progoniti kritičari vladajuće oligarhije. Strateg i glavni izvođač ove HDZ-ove operacije bio je Vladimir Šeks, a isti se potrudio i argumentirati novu represivnu ofenzivu. Za Jovanovića, primjerice, koji je HDZ nazvao kriminalnom organizacijom, ustvrdio je da je “počinio zločin govora mržnje” i da zbog toga mora biti sudski sankcioniran. Dodaju li se tome izmjene zakonodavstva kojima je instalirano “sramoćenje” kao kazneno djelo, nema sumnje da je – ponajprije zahvaljujući naporima Vladimira Šeksa – delikt mišljenja na velika vrata uveden u hrvatski politički život, te da je odaslana jasna poruka kako se o vladajućoj stranci i njenim čelnicima više neće moći nekažnjeno kritički govoriti.
Podosta prašine u srpskoj javnosti podigla je ideja političkog analitičara i sociologa Milana Nikolića o preseljenju Srba s Kosova u siromašne dijelove Srbije. Kolumnist tportala analizira što nam je u posljednjih dvadesetak godina krvavih sukoba na Balkanu donijelo 'humano preseljenje'
Bazajući internetom naleteh na tekst Biljane Srbljanović u kome piše kako je srednjoškolska publika - još, znači, vode decu u pozorište - aplaudirala nekom njenom dramskom junaku, ratnom zločincu, a ladno izviždala junakovu scensku ženu koja je cenjenom publikumu otkrila da joj je muž pobio neke nedužne ljude.
Poštovani kolega i vrlo plodan autor Emir Imamović se u svojoj jučerašnjoj kolumni “Mi nismo svijet” ukratko osvrnuo na mnogo puta istaknuti problem pasivnosti stanovnika BiH, uprkos “dvije stotine miliona razloga za pobunu”.
Još jednom se niko neće zapitati zašto sebe nazivamo ljudima i kako imamo obraza dati si primat u navodnoj svijesti, dok se velikom većinom iživljavamo nad svime čega se dočepamo, a kad nam nestane žrtava i na sebi samima
Osveži mi Nikola Kojo dan. Ovoga puta ne nekom filmskom ulogom nego intervjuom u „Blicu“. Kojo, inače, nije od onih glumaca koji se ne skidaju iz rubrika tipa „gde su, šta rade“, slike njegovog „toplog porodičnog gnezda“ nećete videti u takozvanim porodičnim magazinima niti ćete pojesti neko jelo po njegovom „specijalnom receptu“. Rečeni, dakle, nije estradni, a još manje „narodni“ glumac. Čovek radi svoj posao i čuva privatnost, što je u ovoj zemlji već ravno podvigu.