Zato se iz historije ništa ne može naučiti, a nadasve je riskantno i opasno na osnovu nje zaključivati o onom što se još nije dogodilo. Sunce će sutra ponovo izaći, ali se bitka za Staljingrad nikada neće ponoviti.
Ukoliko je jugonostalgija težnja prema nekom vrsti staro-novog jedinstva – loša je. Ukoliko je povratno sjećanje koje nam može služiti kao neka vrst poticaja na uspješniji međusobni kulturni dijalog i suradnju – dobra je.
Ako netko želi da smanji državnu administraciju, recept je najjednostavniji na svijetu. Osigurajte zakonima i porezima da ovi na državnoj košti primaju prosječno 600 KM a ovi u proizvodnji 1.200. I sve će se dogoditi samo od sebe, bez ičijeg pritiska
"Sudbina ti nije namijenila ispunjenje nego dokaz i da dostiže i do onih poput tebe. Tko te je nacrtao majstore retoričaru? Šutljiv si, ne divaniš. Vrlo životu nalik." (Branimir Štulić)
Ona nosi pompezni šešir širokog oboda, a tvrdi da je njen šešir diskretan. Nesigurnim rukama nakrivljuje ga prema dole, te tako prekriva veći deo lica. Nakinđurena je biserima, ogrlicama, ali je opet daleko od ekstravagancije. Uobražava da je klasična, a zapravo je besprekorno bezlična. Pardon, toliko je bezlična da joj moram oduzeti pridev besprekorno. Boje su na njoj jednobojne, i kada su višebojne. Belisa se belina njenog jedva otkrivenog obraza jer ona krije meso.
Zove večeras prijateljica moje majke, teta Anđa iz Broda. Borac nije bila sigurno, kao mrvica je sva, sitna i pogurena. Umesto penzije od 290 KM, primila je danas 190 KM. Ima osteoporozu. Lekove više ne može da kupuje...
Devedesetih godina u Srbiji kontejneri su bili reklama javnom servisu. Iz kontejnera se slavodobitno pušio dim, a smeće je bestidno izvirivalo dok je na sredini stajao natpis: Idem kući da gledam RTS.
Zoran Đinđić je svojom pojavom vređao društvo u kojem je delovao. Osnovne značajke političkog delovanja srpskog premijera su agilnost i pragmatizam, ali i aura osebujnosti. Zanimljivo je kako je Đinđić, prema rasprostranjenom sudu naroda, bio nepopularan političar, ali u svakom susretu sa radnicima, seljacima, studentima, svetina je zbijala redove do premijera ne bi li čula pametnu reč.
Borg, to je ljudsko biće, koje je nastalo kao anomalija našeg društva. Biće, koje razmišlja isključivo kolektivno, i isključivo asimilatorski, i koje je izgubilo sve ljudske osobine, što dobre što loše. Šta to znači?