Moja nova knjiga, Finansijski potresi u europi i Sjedinjenim Američkim Državama, pokušava da objasni i, koliko je moguće, predvidi ishod krize eura. Ona prati istu liniju kao i moje ostale knjige: sadrži dopunjenu verziju mog konceptualnog pristupa i primenu tog pristupa na određenu situaciju, i predstavlja eksperiment u realnom vremenu za testiranje valjanosti mog tumačenja. Zaključci nisu kompletni jer je kriza još uvek u toku.
Razne su bitke vodili jadni Hrvati, mahom iracionalne i uzaludne. Nema toga susjeda koji im proteklih godina nije bio smrtni neprijatelj, od Slovenaca, zbog onih nekoliko kapi mora u Piranskom zaljevu, do Crnogoraca i Bosanaca, zbog ona dva-tri metra krša na graničnim prijelazima. O Srbima da i ne govorimo…
Zašto je sneg napravio ovoliki haos kada je ovoliko snega i ovako niskih temperatura bilo otkako je sveta i veka. Poslednji put, ako dobro pamtim, slično beše pre dve zime. A mogao bih se zakleti da je te godine snega bilo više.
Onda je onaj Kane Šteta nagnijo se u nikrofon i rekao je: „Meni bi bilo još draže da je više njih uspilo slomit kičmu! Al ima vrimena, turnir još traje!“ Dino je rekao: „Evo, dragi gledaoci, tu je i dogradonačelnik Šundov! Upravo nam je u eskluzivnoj izjavi za hateve izrazija željenje šta je premalo takmičara slomilo kičmu!“ Kane Šteta je rekao: „Ja san jutros i osobno pokuša, da popravim prosjek, al mi nije uspilo!“
Znate li šta označava popularna skraćenica FUCZ? Možda neomarksističku omladinsku Fondaciju “Uvežimo crvene zastave”? Ili pak Fabriku upaljača i cigareta Zagreb? Fočansko udruženje carinika i zaštitara? Fojničku udrugu cvjećara i zemljoradnika? Odgovori nisu tačni; tačan odgovor je istovremeno i logičniji i bizarniji. FUCZ je skraćenica za Federalnu upravu Civilne zaštite, službu čijem je direktoru, ni krivom ni dužnom, ovih dana fakturisana ona vorholovska doza od petnaest minuta slave.
Opet je Federacija ispala gora. U Federaciji su ljudi bili zarobljeni više od cijelog dana u snijegu, u Federaciji se rađalo na cestama, u Federaciji je uprava Željeznica ostavila ljude da 30 sati budu zarobljeni na kolodvoru u gradu! U njegovom entitetu dječak se smrznuo jer se vraćao kući iz desetine kilometara udaljene škole jer nikome nije palo na pamet da bi možda trebalo povjerovati prognozi vremena.
S obzirom na sklonost klišejima, sva je prilika da je Zoran Milanović u onim traumatičnim mliječnim godinama, dok je još prstom kopao nos i pravio kuglice od sline, sanjao o tome da će kada poraste postati pilot. To nije nimalo neobično, naprotiv, čak bi i površna sociološka istraživanja vjerojatno potvrdila da veliki postotak dječaka predškolskoga uzrasta na sličan način fantazira o budućoj realizaciji svoje muškosti. Neobično je, međutim, kada Zoran Milanović, kao muškarac u zreloj dobi, odluči svoj djetinji san proglasiti ostvarenim.
Da je referendum propao, čuli smo to, bio bi ponovljen za godinu dana, i sve tako, dok ne prođe. Dakle, svako hrvatsko neću jednoga dana bi moralo postati hoću. Srećko Horvat ispravno je primijetio da je referendum za Europsku Uniju vrlo sličan lajkanju na Facebooku. I to je istina. Ali kao što nije istina da se u našoj povijesti dogodio nekakav preokret, nije istina niti to da smo se ulaskom u Europsku Uniju pozdravili s demokracijom ili da smo pristali na brutalni liberalni kapitalizam.