U ratovima javlja se u prvom planu ljudska glupost. Ljudska glupost je sama po sebi elementarna, ogromna, svakodnevna pojava, a čini se da rat djeluje na ljudsku glupost kao grmljavina na gljive: ona niče na svim stranama sablasno.
Možemo li se još uvek nadati da ćemo, za ovih nekoliko dana koliko je ostalo do izbora, čuti predsedničke kandidate kako govore o ozbiljnim stvarima iz nadležnosti budućeg predsednika?
Suština problema hrvatskog ultradesničarenja nije održavanje neonacističkog skupa u Zagrebu, već neartikuliran odnos društva – a ne samo vlasti – prema tome. Hoće li se ovo društvo ikada osvijestiti i uozbiljiti i koliko će još sličnih 'incidenata' i zabrana trebati da se to dogodi?
Zlodusi potisnutog besa, malo-malo pa iskoče iz mraka, na opšte zgražavanje i tvrdnju da tako nije bilo pre (ili se o tome možda nije pričalo), ali uz skrivenu misao onih koji znaju da čovek nikako ne može da preskoči svoju senku.