Pokreti ustanka i pobune opskrbljuju nas sredstvima ne samo za odbijanje represivnih režima pod kojima pate te subjektne kategorije, već i za pretvaranje tih subjekata u nositelje moći. Oni otkrivaju nove oblike nezavisnosti i sigurnosti na ekonomskom kao i na društvenom i komunikacijskom terenu, koji zajedno stvaraju potencijal za zbacivanje sustava političkog predstavništva i afirmaciju vlastite moći političkog djelovanja.
Pa izgleda da ti te stvari radiš mahinalno. Instinktivno. Više iz obzira prema nekome ili nečemu, nego prema samom običaju. Dakle, na slavi si radi oca i majke, rakije i kafe, a ne zato što si vjernik
Prvi je Predsjednik bio neobično fragilan i lak na suzama. Posve je zapravo nejasno kako se Hrvatska s tako cmizdravim svemiropolisnim pjesnikom na čelu uopće othrvala krvolocima. Prst kad bi mu čovjek pokazao, on bi zaplakao. Ozbiljno. Jedan Merčepov, navodno, izvadio iz džepa i pokazao srpski prst, a Tuđman udri u plač. Tri dana nije izlazio iz ureda.
Jeste li spremni odreći se nepoštenih i prevaziđenih kulturnih ikona? Jeste li spremni sa mirom i osmehom dočekati opasku da su vaši politički zahtevi antisrpski? Jeste li spremni naljutiti se na tu osudu i one što je donose? Pitanje je jednostavno: Jeste li spremni otkazati svoju poslušnost?
Valja se pokloniti einsteinovskom geniju izvrnutog vremena i prostora: ne prijeti Bošnjacima genocid dok ima onih koji bi ih ubijali – jer nikad "nije isključeno da neko negdje, mimo našeg znanja" to ne priprema – već genocid prijeti sve dok nema onih koji bi ih od toga čuvali, dakle "bdjeli i informirali ih, educirali i ujedinjavali". Ima li u Bosni takvih?, pita se sad već prestravljeni Bošnjak? Sreća pa ima.
"Na Balkanu koji se smanjio, danas, nakon samopovlačenja Slovenije i Hrvatske postoje tri naroda koji se još drže i koji su uistinu neizbežni: Grci, Albanci, Sloveni. To su tri civilizacije, tri kulture, tri jezika. Balkan se ne može zamisliti bez čoveka koji pripada njegovom balkanskom kontekstu. Potisnuti vekovima u ovu evropsku oblast, opstanak bilo koga od njih je uslovljen drugima.
I tako, eto Nikolića s Putinom. Ni sâm nikako da poveruje u to, ali sva čuda su moguća – pa zar čitav njegov životni put, uostalom, ne govori intenzivno u prilog tome? Tom prilikom, proveli su najpre desetak minuta pred kamerama i foto-aparatima da bi se potom, s prevodiocima - Putin nema razloga da govori bilo koji jezik osim ruskog u istoj meri u kojoj Nikolić nema znanja da opšti na bilo kom jeziku izuzev srpskog - povukli iza 'zatvorenih vrata'.
Doći ću da bi ova zemlja bila civiliziranije mjesto, hodat ću s lezbijkama i pederima da bi moja djeca živjela u boljem svijetu, gdje mržnjom ispunjeni ološ neće kamenjem i uvredama izražavati netrpeljivost prema drukčijima od sebe, nego će svatko imati pravo izražavati stav koji ne ugrožava slobodu, dostojanstvo i život drugoga.
Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogani jezik mora biti zao da preko njega prevališ kako je „Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi“?