Žao je, navodno, Lagumdžiji što je Komšić otišao iz SDP-a, pa mu je post festum poručio da SDP nije ni Željko ni Zlatko. Kasno je, međutim, za takvu retoriku. Odavno je Lagumdžija, nažalost, sudbinu SDP-a izjednačio sa sopstvenim političkim usudom. Zato sada s njim tone i partija. S jeseni pada lišće, listovi na granama su rijetki; biće ih, ipak, mnogo, mnogo više negoli glasačkih listića na kojima će biti zabilježeni glasovi za SDP-ove kandidate.
Predsjednik Josipović se u slučaju polemike s Miloradom Pupovcem ponio kao nespretan čovjek koji, nenavikao na vatreno oružje, sam sebi puca u nogu. Greške političara su u pravilu preskupe da bi ih se toleriralo i javnost ih obično kažnjava na izborima. No izbori su daleko, a u međuvremenu čovjeku dođe da se pita: ima li tete u vrtiću?
Čini se da i u pogledu paljevina, izmišljanja slavne prošlosti i još slavnije budućnosti, pozicija i opozicija u Federaciji BiH, još uvijek nadopunjavaju jedna drugu...
Lijepo su se s Duhom Svetim uskladili svi oni pustinjski emirati, kalifati i sultanati: cijelo vrijeme mi, ekonomski idioti, mislili smo da je to do nafte, a to u stvari Duh Sveti lebdi i bdije nad svojom arapskom djecom. Najjači je, pogađate, Daleki Istok, koji je po vatikanskim ekonomskim parametrima već duže vrijeme sasvim lijepo usklađen s Duhom Svetim. Kina, Koreja, Japan, Indonezija i ostali azijski tigrovi uskladili s njim korake i stope gospodarskog rasta, plivaju s Duhom Svetim u recesiji lako i skladno kao na kakvom prvenstvu u sinkroniziranom plivanju.
Braneći opstojnost Bosne i Hercegovine pred američkim profesorom Johnom R. Schindlerom koji Bosni i Hercegovini proriče skoru propast Vuk Bačanović u tekstu (Vuk Bačanović: Da li narodi BiH “žele” njen nestanak?) poseže za krivom argumentacijom pa mu je poruka nemušta, a zaključak labav.
Onda je tata podviknijo: „Pa jel mogu ja ikako od ove banke dobit krebit od soma i po kuna bez da mi dite završi u seksualsko roblje?!“ Direktor je hodao po kamcelariji i trljao se po bradi. Onda je on rekao: „Ako bi van baš išli napravit tešku uslugu, maksimum šta mi možemo je da van damo krebit od soma kuna, uz osan posto kamate! Al morate imat jamca koji je krebitno sposoban, ovkors!“ Tata je rekao: „Di ću nać jamca u današnje doba, čoviče!? To je mišn imposibl!“
Vijest da je čopor pasa upao u kavez u Pionirskoj dolini i zaklao četiri klokana, više nije ni nova ni začuđujuća. I trajat će upravo onoliko koliko treba da se stvari zaborave. Jer, uskoro neće biti drugačije: niti će se neprovedivi Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja u praksi moći implementirati, niti će vlast učiniti išta da se stvar u tom segment popravi.
Kako smo dobri u praćenju trendova, dovoljno je bilo da se sa prsta jedne ruke ka dlanu povuče srednjak, a nikoga ne brine što je u drugoj ruci i 20 godina kasnije šipka.