Sutradan, Ćazim je na svoj listić napisao "Smrt fašizmu", a Enisa "Nije važno kako se ko zove, važno je kakav je ko čovjek". Adis je ispod imena dvojice kandidata napisao "Jirži Plišek", a Azra je na svom listiću napisala "Nikolina Pišek". Dino je napisao "Svim političarima se najebem mamare", a Alisa je na listić dopisala ime i prezime Jašara Ahmedovskog pa je glasala za njega. Hašima se dugo dvoumila šta da napiše na svoj listić, da li nešto ozbiljno ili šaljivo, a na kraju se odlučila za šalu sa ozbiljnim podtekstom; napisala je, naime, "Cijelo selo glasa bijelo". Još iste večeri fotografije svih ovih sedam listića objavljene su na Fejsbuk profilu Hašime Hadumić.
Pa kad je već tako, kad Hajduk živi vječno, ne razumijem zašto se s takvim snebivanjem i užasom odbacuje ideja o stečaju. Govorim to, da se razumijemo, kao fanatični i nezaliječeni navijač Hajduka: jebiga, nešto računam, davati veliku lovu da preživi netko tko ionako živi vječno, čini mi se prilično idiotskom investicijom. Izračunajte, najzad, samo osnovne životne troškove nekoga tko živi vječno.
Barba Jole je rekao: „Jebešmi mater, ovo zajedničko brojilo je gore od zajedničke države!“ Domazetka je rekla: „Igzaktli! Ovako je bilo i u Jugoslaviji! Jedni štede i muče se, a drugi broje naše devize!“ Plazibatka je rekla: „Igzaktli! Uvik se jedni peru na račun drugih! A zna se tačno koji na račun kojih!“ Šegvić je pitao: „Kakvi su to sad aluzijumi?“ Plazibatka je rekla: „Koji aluzijumi?“ Šegvić je rekao: „Jel ti to sad, Plazibatka, prcaš Milosavljevića zato šta je Srbin?“ Onda je Milosavljević na njega skočijo: „Ko je Srbin?! Otkud ti znaš da san ja Srbin?!“ Šegvić je rekao: „Dobro, šta sad ima veze, Milosavljeviću! Glavno je da ne trošiš previše vode za tuširanje!“ Gospodnetić je uletijo: „Tojest da budeš prljavi Srbin!“
Mi smo krivi i dužni smo da snosimo svoju krivicu, ćutke. Jer mi sami nismo odoleli iskušenju da eksportujemo u svet naše male (ili velike, baš me briga) probleme nacionalizma i šovinizma, da objavljujemo na sva zvona celom svetu da mi, pre svega, i nismo Jugosloveni, nego, razumete, pre svega Srbi ili Hrvati, Slovenci ili Makedonci, ili šta-ti-ja-znam, pažnja, to je vrlo-vrlo važno, gospođe i gospodo, to se ne sme nikako pobrkati, ima nas katolika i ima nas pravoslavnih, i muslimana, a naravno, i poneki Jevrejin (nikako zaboraviti!)
Stvarnost bljuje u lice svima onima koji su negirali da pojačano prisustvo uvezenih pobornika ekstremizma i fundamentalizma predstavlja društvenu prijetnju i opasnost koja se svakodnevno intenzivira.
Šta nas, dakle, čeka? Neizvjesnost i teške muke, barem u Federaciji, ako je suditi po sadašnjem odnosu snaga. SDA ne može ispuniti Čovićeve želje, ali može - ukoliko zaista želi - ostati odgovorna stranka: krenuti u reformu ovog entiteta i ako ništa ponovo satjerati Dragana Čovića u onaj hercegovački ćošak iz kojeg će se morati izjasniti koliko ga zanimaju Hrvati u Travniku, Vitezu, Odžaku, Orašju, Kreševu i ostatku BiH. Na državnom nivou valja vjerovati Dodiku i njegovim čvrstim obećanjima da će istrajati na evropskom putu, makar i da pokaže da je Republika Srpska bolji dio Bosne i Hercegovine. Pošteno, pa ko koga prevari.
Vučić, načinivši od ‘borbe protiv korupcije’ svoj glavni populistički program, izgleda da je zagazio malo dublje nego što je to higijenski u zadanoj političkoj konstelaciji. Naime, ako krene u temeljito čišćenje korupcije, neizbježno će naići na Ivicu Dačića, njegovu stranku i njegovo rukovođenje policijom za vrijeme ministarskoga mandata 2008. – 2012. Ako je ta vlada Tadićeve Demokratske stranke i Dačićeve Socijalističke partije Srbije zaključila da u aferi polaganja optičkih kablova nema mjesta kaznenom gonjenju, a sada se taj predmet podgrijava – tu nešto ne sluti na dobro.
Ustavni sud je ukinuo meru "prohibicije" koja ne samo da je bila nepravna i neustavna, nego su i oni koji su je doneli znali da je baš takva, a ipak su je uveli, i to je ono najstrašnije