Ladislav je tek drugi hrvatski televizijski milijunaš – nakon Mire Bićanić, nastavnice hrvatskog jezika iz Virovitice – i u toj je činjenici lijepo sublimirana sva bijeda našeg društva i njegovog obrazovnog sustava: za iole dostojan i pristojan život profesori, nastavnici i učitelji u Hrvatskoj mogu zaraditi jedino ako se prijave na neki televizijski kviz.
Već se godinama pitam zašto smo mi građani Hrvatske krotki poput ovaca? Da smo “divljaci” poput Srba, da se borimo za čist zrak, vodu, zemlju, zdraviju budućnost naše djece, da sve to tražimo urlajući i lupajući šakom po stolu ne bismo vidjeli Evropu? Traženje pravde i prozivanje razbojnika je znak divljaštva? Bolje je pristojno crknuti nego urlajući poslati strane i domaće ubojice u krasni kurac?
Isti su ljudi, naime, birali SNSD ili SDP nekada i SDA i SDS sada, mijenjajući mišljenje ne zbog suštinskih razlika, već zbog gadljivih sličnosti. Od navodnih socijaldemokrata se, zapravo, uopće i nije tražila nova politička ideja, drugačiji doživljaj Bosne, odustajanje od maksimalističkih zahtjeva, prekid rata mirnodopskim sredstvima ili nešto tako krupno, već samo da ne rade ono u čemu su prethodni pretjerali: da, jednostavno, kradu manje i usput makar simuliraju kako se bave (i) traženjem izlaznog puta iz sveopće bijede.
Krajem septembra objavljeni putopis „Pisma iz Hellade“ u šest nastavaka čita se s nevjericom. Čitaocu izgleda nemoguće da jedna maturalna ekskurzija toliko malo veze ima s razumom, nego uglavnom s opijanjem, povraćanjem, …Ko je kriv za ono što vidimo u ogledalu?Onaj ko ga je stavio pred nas.
Tko zna, rekoh, koliko bi još živ Draža bauljao Beogradom, tko zna kad bi njega i njegovo političko naslijeđe zemlja Srbija rehabilitirala da ga na kraju nisu oborili, šezdeset i šest godina nakon što ga je na nejavnom mjestu pokosio rafal streljačkog voda jugoslavenske tajne službe. Bilo je, ne kažem, još takvih slučajeva, to da se čovjek sa smrtonosnim ranama ne da i opire - Ljubiša Samardžić ili Bata Živojinović znali su umirati i sve tako teturajući i umirući pucati na Švabe po deset, petnaest minuta - ali da netko smrtno ranjen posrće, pada, ustaje, šepa, tetura i prkosi smrti punih šezdeset šest godina, to još nije zabilježeno.
Još ranije je isticana odgovornost Zlatka Lagumdžije za „višegodišnje egzistiranje u opoziciji, okupljanje u stranačkoj vrhuški sumnjivih lica koja su se vanredno slagala sa profilom slučajnog prolaznika, zastoj u formiranju državne vlasti, propast Alijanse u kojoj je SDP za saveznika uzeo prevrtljivu i foteljašku Stranku za BiH, te niz drugih pogrešnih poteza koji su Socijaldemokratsku partiju pretvorili u kolektiv mediokriteta, zagušenih političkih talenata, istaknutih osumnjičenih lica, trajnih neuspjeha da osiguraju prevlast na izborima, te nepotističke i po budžet destruktivne prakse Lagumdžijinih izabranika postavljenih na odgovarajuća mjesta
Kada prekršajno, gdjegdje i kazneno, progone prostitutke i klijente, države ne podilaze samo moralističkim zabludama, nego pogoduju i organiziranom kriminalu. Na identičan način je prohibicija alkohola u Sjedinjenim Državama – koju je konzervativna većina oduševljeno podržavala – stvorila kriminalna carstva dok su se ljudi trovali u ilegalnim točionicama. Zabranom se prostitucija izručuje kriminalnom podzemlju na milost i nemilost...