A kako to konkretno izgleda u Banjaluci? Roditelji iz Osnovne škole Georgi Stojkov Rakovski u Banjaluci (popularna Bugarska škola) kazali su nam da je nastava prekinuta sat i po prije uobičajenog kraja, a djeca su (na njihovu opštu radost, vjerovatno) puštena kući. Inače, tokom čitavog dana, postavljaju se šatori, ubacuju se stolovi, priprema koncertna bina za nastupe poznatih političara i pjevača (repertoar od Baje Malog Knindže do Sinova Manjače ) i ori se naselje. Tako je bilo u Boriku, tako i sad u naselju Nova Varoš, gdje se pomenuta Bugarska škola nalazi. I nikom ništa, karavani prolaze....
Za partiju u kojoj, ruku pod ruku, mogu ići Josip Broz Tito i ustaški komandos Blaž Kraljević, ni vrhovni feudalac, Hristov “blagovjerni” namjesnik iz 14. stoljeća nije neobičnan saveznik u davanju naroda “tvrtka”, umjesto kruha...
U globalističkom društvu dnevnih poruka i površnih patriotskih rešenja, istorija računa na kratko pamćenje, nudeći recepte za jačanje nacionalnog identiteta.
Zašto se ponosno prikazivanje gej populacije vidi kao ekstremizam? Zašto baš ta manjina svojom vidljivošću jedina ne sme da traži svoja prava: da ne bude diskriminisana, nego da se integriše u društvo, u narod i jednako vredne građane, kao bilo koji drugi pojedinac i državljanka ove zemlje? Nebuloza da Prajd udara na rađanje i smanjivanje nacije samo je još jedan glup izgovor koji veze s mozgom nema.
Na početku moram naglasiti da ovo nije moj obračun s tim čovjekom osobno, tj. ako je on sretan sa svojim životom i životnim pozivom, i ja sam sretan zbog njega. Ovo je kritika njegovog društvenog djelovanja, i njegove ambicije da u javnosti predstavlja i mene kao osobu s nekakvim invaliditetom.
Nacionalisti su ljudi koji se ne mogu suočiti sa svojim greškama i priznati vlastitu odgovornost za poraz. Ne mogu to muški podnijeti. Najkraće rečeno, nacionalisti su plačipičke. Vidjeli smo zaista previše takvih luzera, neostvarenih, frustriranih bijednika, koji nisu diplomirali, ili nisu dobili posao koji su mislili da zaslužuju, kojima je propao obrt, koje je trener izostavio iz prve momčadi, koji su napisali knjigu koju nitko nije želio pročitati, a kojima je nekako bilo najzgodnije, bilo im je lakše u duši, da svoj neuspjeh racionaliziraju svojom navodnom krivom nacionalnošću.
U (svetlijoj?) budućnosti svakako će se pamtiti kako je u najranijoj fazi Youtube-perioda čovekovog razvoja, početkom trećeg milenijuma, jedan bizaran i katastrofalno loše urađen amaterski ‘film’ (jer to čudo koje je izazvalo sav ovaj haos koji se već nedelju dana ne smiruje, filmom se može nazvati jedino i isključivo pod debelim navodnicima) rezultirao je strašnim verskim neredima i nasilnim protestima u preko dvadeset zemalja. Govorim, naravno, o trinaestominutnom trash-biseru zvanom ‘Innocence of Muslims’ kojim se ismeva i vređa figura proroka Muhameda.
Naravno, Kerum nije Hitler. Nije, niti može biti Hitler, zato što Hrvati, srećom, nisu Nijemci, i što ih je tek četiri i pol milijuna, pa na svog Hitlera moramo čekati sve dok Nijemci ne nađu svog. Ali i kada bi nam Nijemci pošli na ruku, malo je vjerojatno da bi Kerum postao hrvatski Hitler. I to ne zato što je Kerum danas smiješan i što senzacionalno budalasto zvuče njegove teorije o Srbima koji vladaju hrvatskim bankama, nego, možda, upravo zato što je Kerum nedovoljno smiješan.