A onda sam se i ja vratio kući. Avionom, preko Münchena. Graničar je bio nevjerojatno temeljit, kao nikad u posljednjih devetnaest godina, koliko imam čast putovati s hrvatskom putnom ispravom. Nema što me nije pitao, sve zatežući da l’ da me pusti da prođem do zrakoplova koji će me odvesti u Zagreb. Postavio mi je dva zanimljiva pitanja: imam li dozvolu boravka u Njemačkoj? Nemam, ne daj Bože! Kada sam stupio na tlo Europe? Da, tačno tim riječima. Rekoh, prije četiri dana. Jedva mi je povjerovao da mi ne pada na pamet biti ilegalni građanin – Europe.
Pa lepo. Vi njima celo vreme prodajete priču da želite da uđete u tu Uniju, da je to jedini smisao vašeg postojanja... Ne čekate da oni vama zadaju zadatke već pitate: šta još treba da uradimo? Onda oni smisle nešto pro forma, a vama, naravski, ni nakraj pameti da to odradite. A Švabama, sjajno ste ih ukapirali, nema ništa gore nego kad neko ne uradi zadatak. Oni to naprosto ne razumeju i mora da iskaču iz kože. Pa kako, pa zašto, pa nismo to očekivali od Hrvatske... Uopšte ne kapiraju da vi njih, izvinite na izrazu, trtite i uši im zavrćete.
Ovo je vrijeme vidovnjaka i analitičara. A oni su podijeljeni u predviđanjima. Jedni tvrde da će ova bajramska sedmica ostati upamćena po nepopravljivoj šteti koju je državi nanio postupak Zlatka Lagumdžije, dok drugi najavljuju relaksaciju i stabilizaciju političkih odnosa, sa pozicija "čistih računa". Kao u onom vicu u kojem je Cigo, upitan hoće li sutra biti sunčano ili kišovito, odgovorio: "Ako ne bude kiša, biće sunce."
Nakon što je ostavio iza sebe Sarajevo, Brod i Zagreb i bez dužeg zadržavanja prešao Breganu, ljubazna djevojka upozorila ga je da mu za autoput treba vinjeta...
Ako se, naime, do sad i kolokvijalno razbacivalo tezama kako u Bosni slijede velika sranja - a takvih teza, dakle o sranjima koja Bosnu neumitno čekaju u bliskoj budućnosti, zaista ima za razbacivanje - sad to bogami više nije kolokvijalno. U Sarajevo dolazi CNN našega doba, i kad negdje u Buča Potoku radnici na davno zatvoreni dućan gospodina Liua postave tablu s onim neobičnim znakovima i ispod, manjim slovima, "Xinhua News Agency", imat ćete otprilike dvadeset četiri sata da spakujete ženu i djecu, pokupite najvrednije stvari i zbrišete iz grada.
Stiže jesen i hladan vazduh. Pitajte pisce, siromahe i ulične pse. Oni taj sumorni dolazak prvi osete. I zato, ako vidite na Sajmu svog omiljenog pisca – slobodno mu priđite! I slobodno ga davite barem pola sata. On će se praviti da mu je neugodno, ali, odaću vam tajnu: pisac je tu samo zbog vas.
Za razliku od ministara što su se odali glamouru, i kojima danas nije mudro izlaziti na ulicu, fra Šime je, međutim, stekao status heroja, Robina Hooda koji krade od bogatih da bi... dobro, da bi bio bogat. General Gotovina u bijegu nije imao toliko jataka spremnih da mu ponude sklonište, pa policijskoj potjeri kroz odškrinuta vrata - dok u spavaćoj sobi fra Šime Gotovina ljubavnici odrješuje grijehe i grudnjak - u oči kažu da nemaju pojma tko je preplanuli dendi sa slike.