Djevojčica M. iz Banjaluke se iz vrtića vratila plačući jer je njena drugarica imala ljepši toaletni papir - mirišljiv i sa cvjetićima, a ona samo dvoslojni, obični, bijeli… Svaka sličnost sa stvarnim likovima i dešavanjima je namjerna i vrlo realna, dešava se ovdje, u Banjaluci, pred našim nosevima i to zbog odluke Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje da djeca u vrtić sama donose toaletni papir. Dobro ste pročitali!
Na kraju Kusta se nije libio da opali tezu kako je Republika Srpska regionalna sila na ovim prostorima. Pa dobro Emire, možda RS i jeste regionalna sila ali zavisi u čemu. Sila je ovdje ljudi koji nemaju zaposlenje, sila je nemoćnih koji nemaju za ljekove i hljeb, sila je onih koji su protiv te iste socijaldemokratije koju pominješ!
Četrdeset godina poslije Maka Dizdara, eto Maka Donaldsa da Bosnu precizno definira kao obećanu zemlju za velike svjetske investitore, liberalni kapitalistički džennet u kojemu predsjednik države lično otvara jeftine fast food zalogajnice, američke aščinice s reklamnim sloganom "Taman sam ti sjeo i kratko ti mi je sjediti"
Sutradan, Ćazim je na svoj listić napisao "Smrt fašizmu", a Enisa "Nije važno kako se ko zove, važno je kakav je ko čovjek". Adis je ispod imena dvojice kandidata napisao "Jirži Plišek", a Azra je na svom listiću napisala "Nikolina Pišek". Dino je napisao "Svim političarima se najebem mamare", a Alisa je na listić dopisala ime i prezime Jašara Ahmedovskog pa je glasala za njega. Hašima se dugo dvoumila šta da napiše na svoj listić, da li nešto ozbiljno ili šaljivo, a na kraju se odlučila za šalu sa ozbiljnim podtekstom; napisala je, naime, "Cijelo selo glasa bijelo". Još iste večeri fotografije svih ovih sedam listića objavljene su na Fejsbuk profilu Hašime Hadumić.
Pa kad je već tako, kad Hajduk živi vječno, ne razumijem zašto se s takvim snebivanjem i užasom odbacuje ideja o stečaju. Govorim to, da se razumijemo, kao fanatični i nezaliječeni navijač Hajduka: jebiga, nešto računam, davati veliku lovu da preživi netko tko ionako živi vječno, čini mi se prilično idiotskom investicijom. Izračunajte, najzad, samo osnovne životne troškove nekoga tko živi vječno.
Stvarnost bljuje u lice svima onima koji su negirali da pojačano prisustvo uvezenih pobornika ekstremizma i fundamentalizma predstavlja društvenu prijetnju i opasnost koja se svakodnevno intenzivira.
Šta nas, dakle, čeka? Neizvjesnost i teške muke, barem u Federaciji, ako je suditi po sadašnjem odnosu snaga. SDA ne može ispuniti Čovićeve želje, ali može - ukoliko zaista želi - ostati odgovorna stranka: krenuti u reformu ovog entiteta i ako ništa ponovo satjerati Dragana Čovića u onaj hercegovački ćošak iz kojeg će se morati izjasniti koliko ga zanimaju Hrvati u Travniku, Vitezu, Odžaku, Orašju, Kreševu i ostatku BiH. Na državnom nivou valja vjerovati Dodiku i njegovim čvrstim obećanjima da će istrajati na evropskom putu, makar i da pokaže da je Republika Srpska bolji dio Bosne i Hercegovine. Pošteno, pa ko koga prevari.
Vučić, načinivši od ‘borbe protiv korupcije’ svoj glavni populistički program, izgleda da je zagazio malo dublje nego što je to higijenski u zadanoj političkoj konstelaciji. Naime, ako krene u temeljito čišćenje korupcije, neizbježno će naići na Ivicu Dačića, njegovu stranku i njegovo rukovođenje policijom za vrijeme ministarskoga mandata 2008. – 2012. Ako je ta vlada Tadićeve Demokratske stranke i Dačićeve Socijalističke partije Srbije zaključila da u aferi polaganja optičkih kablova nema mjesta kaznenom gonjenju, a sada se taj predmet podgrijava – tu nešto ne sluti na dobro.