Čitam danas kako Relja Bašić, naravno da znate tko je Relja Bašić, ne može izaći iz svoga stana u Ilici jer hoda na štakama. Da bi mogao izaći na ulicu pa onda otšetati do svog omiljenog kafića ili ući u Kerempuh, glumci vole kazalište, trebao bi ući u lift. Legenda živi na drugom katu, ali lifta nema iako bi ga moglo biti. Zašto ga nema? Zbog love? Ne. Retorijanci su Bašiću htjeli platiti izgradnju lifta, s unutrašnje strane zgrade, ali “netko iz uprave grada to nije dozvolio”.
Od 1990. pa do danas ništa se – osim u onom periodu kada je strankom autoritarno ravnao Ivo Sanader – nije promijenilo u načelnim razlozima zbog kojih Milan Mladenović, po njihovome mišljenju, ne bi smio imati ulicu u Zagrebu. Naime, budimo otvoreni i jasni: nije pokojnik problematičan zato što je, eventualno, bio ovisnik, niti su hadezeovci u svojim kulturnim procjenama bliski idealu Crvenih Kmera, Milan Mladenović je, to svi znaju, i mrtav nepodoban iz istoga razloga iz kojega je nepodoban bio i živ. Nije on narkoman, on je, brate mili, Srbin. I gotovo.
Ako više i nismo umišljeni - a nemamo razloga biti – spram zemalja koje su nekoć bile s krive strane Željezne zavjese, sasvim smo sigurno i dalje posve nezainteresirani. Na svoju vlastitu štetu...
Češki naučnik i umetnik Vaclav Pinkava (mešanog češko-slovačkog porekla), koji je radio i objavljivao pod mnogim pseudonimima, zaslužuje da ga se setimo oko praznika mrtvih i rituala nezaboravljanja, i u vreme kada nas agresivno upozoravaju da je jedino prihvatljivo upotrebljivo, “korisno” znanje, uz to još i ideološki provereno.
Kada jedan od istaknutijih predstavnika muškog roda javno prizna da mu za nabrajanje ljubavnih veza ne trebaju prsti obje ruke, on ne samo da udara po prostačkom mitu nego i otvara mogućnost da se cijela stvar razmotri na nov način. Zašto bi muškarac gubio cijenu ako je u životu imao malo veza i zašto bi mu rejting rastao ako ih je imao mnogo?
Kada su proteklog mjeseca mediji objavili priču da je ministar poljoprivrede Federacije BiH spiskao pare koje nije trebao spiskati da bi entitet oblijepio svojim slikama, kojima nam čupa živce i nagovara nas da kupujemo a mi nemamo čime, nitko nije mrdnuo onim što ministra očito boli. Nitko nije mrdnuo na neslužbenu smrt i službeni krah novinarstva, na krađu novca u izbornim komisijama, na kampiranje pred tuzlanskom tvornicom, na lažne podatke o zagađenom zraku i na bezbroj malih i velikih prevara u zemlji zvanoj prevara.
Odavno neophodni popis stanovništva u BiH – jednostavno, moramo znati i koliko nas ima i šta imamo, od kompjutera do vodokotlića, od kućnih ljubimaca do kvadrata pod hipotekom – najavljen za narednu godinu, mogao bi tako, pored ostalog, pokazati kako najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini, najviše problema ima sa samim sobom, jer ne samo da ne zna šta bi od vlastite domovine, nego nema pojma ni šta je tačno.