Vidite, napadi panike u današnje vrijeme, više-manje su, nažalost, česta i gotovo normalna stvar. Nije toga ostao pošteđen ni Lagumdžija. Mnogo bitnije od svega su uzroci koji su izazvali ovaj napad....
Onda je doktorica Fulgozi opet se smrknuto nagnila prema meni. Ona je pitala: „Reci mi, mišu, kad ideš u zahod jel ti više baca na žuto il onako na braun?“ Tu je meni uletijo lakši zbunjitis. Ja sam pitao: „Kako to mislite?“ Doktorica Fulgozi je zakolutačila sa očima i rekla je: „Jel ti proliv baca na jesenje lišće il na koru od divljeg kestena?“ Onda je mama uletila: „Kakve to ima veze?“ Doktorica Fulgozi je zarežala: „Pokušavam skužit jel van mali ima siptome od ministra gospodarstva il od ministra financija!“
Epski sastanak SDP-a i SNSD-a, toliko najavljivan i pominjan, završio je zaključkom koji se prostire između redova i koji je parafraza svojevremenog Katonovog: uostalom, mislim da Bosnu i Hercegovinu treba razoriti....
"Kod nas u Bosni imaju veliki i mali Bajrami", objasnio je reis u Bajramskom programu televizije Hayat. "Veliki Bajram je ovo sada, a Mali Bajram je kada Džeko da gol Grčkoj."Sutra će, eto, na vjeronauku djeca učiti o drugom jednom proroku, Edinu Džeki, što nikako nije mogao na Svjetsko prvenstvo, sve do dva tjedna pred Kurban-bajram, 11. oktobra 2012. godine, uoči historijske utakmice protiv Grčke u gradu Ateni, kad u snu začu glas što zatraži od njega da dade jedan gol za kurban.
Prošlog petka jedan je hrvatski grad obilježavao tako godišnjicu oslobođenja od četnika, a o tome nigdje nije javljeno ni slova, ni slike. Godišnjica, istina, nije bila okrugla, već bezvezna, šezdeset osma, ali grad nije bilo koji, ni manje ni više drugi u državi, pa u vrijeme kad se svake godine javlja o svakoj godišnjici oslobođenja svakoga gradića u zemlji, svakako valja zabilježiti hrabrost kojom je posve ignorirana šezdeset osma godišnjica oslobođenja Splita.
Ne mislim da rođenjem u nekoj određenoj zemlji ili kao pripadnik neke nacije ili vjere bilo ko može biti bolji ili gori od drugih. I zato mi valjda i nije jasno kada se neko identifikuje sa bilo kim samo zato što je porijeklom iz iste zemlje ili se moli istom Bogu. Kada se na primjer ljudi osjećaju ponosnim zbog toga što je Džeko dao gol a niti su mu dodali loptu niti su trčali sa njim, a ni pomogli na bilo koji drugi način da bude tamo gdje je sada. Jednako kao što ne razumijem kada razvlače Teslu ili Andrića i njihove uspjehe osjećaju kao svoje i osjećaju ponos zbog njih.
Nije mi namjera da poredim nešto što je teško uporediti ali mi nije jasno da sam na putu sreo mnogo naših ljudi koji u svojoj zemlji nisu mogli da postignu ništa, a danas su uspješni Amerikanci.Kada su sa kartom u jednom pravcu prije nekoliko godina došli u ovu zemlju niko ih nije pitao naše omiljeno pitanje koje su nacije i kom se Bogu mole, već vrlo jednostavno - Šta znaš da radiš ?
Opasnost dolazi iz vazduha. Vazduh nevidljivim talasima prenosi govor, reči, nepoznate poruke, nepredvidiva značenja. Opasnost dolazi s mora, s osekom, to je povlačenje samo taktičko, ne sme da nas zavara. Pretnja raste.
Pismo ovog 14-godišnjaka iz Hrvatske navelo me da razmišljam i nabrajam. Vidjela sam da bih imala puno razloga da se sramim, ali sam uvidjela da najčešće pređem preko toga, kao da zatvaram oči, okrećem glavu. Ne zato što mi nije stalo, nego jer je toga tako puno i jer su neke od stvari koje su sramotne ustvari, postale toliko uobičajen dio mog života, dio svakodnevnice, da više ni ne mislim o njima, skoro da ih ne primjećujem.