Samo četiri sata je dovoljno da čitavu državu preplavi talas 90-tih. Što je najcrnje ja to analiziram, ja sam kod kuće, ja ne znam kuda da bježim, gdje da idem, kako da se vadim. Odmah me uhvati ista paranoja kao 90-tih. I svi se odjednom upalimo kao da imamo jedan prekidač, ubacimo se u 90-te.
Dževad Karahasan, bh. književnik, dramatičar, esejist, romanopisac, profesor i akademik za Klix.ba govori o značaju književnosti i umjetnosti u današnjem vremenu, konzumerizmu u kojem živimo, navodeći razloge zbog kojih naša epoha jako podsjeća na Srednji vijek, kritikujući otuđenje kojim smo izloženi nakon pojave interneta i društvenih mreža, te naglašavajući kako je ono što današnjem društvu najviše nedostaje dijalog i ljubav prema drugome.
Ima nevjerovatno puno ljudi koji žive na rubu siromaštva, koji ne mogu riješiti svoju situaciju, a istovremeno, političke elite koje vode ovu zemlju samo pokušavaju naći način kako da sebi obezbijede što duži opstanak na pozicijma moći i kako da se lično obogate.
Ideja jedinstvenog Mostara zauvijek će živjeti i mislim kako će Parlament BiH prepoznati i podržati taj multietnički koncept uređenja grada, a time i države, i da ćemo uskoro imati izbore nakon punih osam godina izborne apstinencije. Jedinstven Mostar nema alternativu, ako želimo ići putem EU intergacija.
U Srebrenici, gradu u kojem danas većina ljudi živi na ivici siromaštva, gradu iz kojeg se bježi glavom bez obzira, gdje su mladim ljudima jedina opcija malobrojne kafane, a stalna tema bezuspješna potraga za poslom, opet je došlo vrijeme da za podgrijavanje nacionalnih tenzija i prebrojavanje krvih zrnaca.
Mnogo sam i ranije radila s mladima, a srećom radim i danas. Djeca i mladi me uvijek inspirišu svojim idejama. Hrabri su, razigrani u kreativnosti, nevjerovatno talentovani i inspirativni. Mladi su najveća snaga društva i veoma je važno da se njihov glas čuje i da se njihove ideje i doprinos svakodnevno vrednuju.
“Početkom devedesetih narod je izabrao vođe i imali smo rat u kom su svi gubitnici, a u isto vrijeme se svako smatra pobjednikom, za dlaku… E ta dlaka će nam glave doći!”
Uvijek se može apelovati na nadležne institucije da se zaustavi izgradnja započete hidroelektrane „Medna“ i da se taj dio proglasi parkom prirode i zaštiti od takvih i sličnih projekata koji uništavaju rijeku Sanu.
Društvo je bolesno. Vlada sistem obrnutih vrijednosti i zakon jačeg. Kritičko mišljenje je zarobljenik iza rešetaka reality programa. Tako je generalno, svuda.