„Mlada magistrica farmacije iz Bihaća, nakon dvije godine provedene na birou trazeći posao, sreću pronašla u Njemačkoj“. “Nije mogao dobiti posao u Sarajevu: Mladi ljekar “ispekao zanat” u Busovači, sada radi na klinici u Bavarskoj“. „ZENIČANIN O RADU U NJEMAČKOJ: Dobio sam posao bez štele i imam plaću od koje fino živim“. „BiH, Hrvatsku i Srbiju prošle godine napustilo 200 hiljada mladih“.
Zvuči poznato? Pročitali smo hiljade ovakvih naslova gdje se odaju priznanja i mladim i starim za uspjehe koje su ostvarili na zapadu. Da ne bude zabune, ja lično u potpunosti razumijem i podržavam svakog pojedinca koji je odlučio napustiti domovinu i potražiti sreću u nekoj od zemalja zapadne Evrope. Doista i iskreno ih i razumijem i podržavam i želim im svu sreću i uspjehe svijeta. ALI… Gdje je nama priznanje?! Gdje je naša oda?! Gdje je članak o nama koji smo ostali da jedemo sva govna koja izasere dnevna politika? Gdje je naš broj? Koliko ima nas? Gdje smo mi koji smo ostali da trpimo gluposti privatnika i direktora koji se jedva znaju potpisati? Gdje smo mi koji smo osnovali internet portale pa sada polupismenim „gazdama“ objašnjavamo suštinu internet marketinga da bi ugrabili koju marku za reklame kako ne bismo bili politički plaćeni mediji? Gdje smo mi koji ne želimo ostvariti Balkanski san tako što ćemo se učlaniti u stranku, završiti fakultet, DOBITI posao (čuj DOBITI posao?!), kupit Golfa (eventualno Passata) podić kredit za stan i čitav život šutjeti? Gdje smo mi koji doista nešto radimo i nešto uspijevamo? Gdje smo mi koji radimo po 50, 60, 70 i više sati sedmično, ne zato što nas neko tjera nego zato što doista želimo u nečemu da uspijemo? Gdje smo mi što radimo u ljeti pretoplim a zimi prehladnim neuslovnim proizvodnim halama na prestarim, pokvarenim mašinama na kojim nam svaki dan treba čudo da ispunimo normu ali je ipak ispunjavamo? Gdje smo mi što šijemo obuću i odjeću za bogate Francuze i autopresvlake za bogate Balkance? Gdje smo mi šefovi gradilišta koji nose odgovornost za desetine i stotine života radnika? Gdje smo mi koji smo projektovali prelijepe zgrade u državi i regionu? Gdje smo mi koji pjevamo, slikamo, sviramo, vajamo? Gdje smo mi što u Božije kuće ulazimo molitve radi, a ne da bi u istoj bili viđeni? Gdje smo mi što se opijamo vikendom opijanja i veselja radi, a ne da raja vidi da trošimo „stoju“ ili dvije, tri za noć? Gdje smo mi što se drogiramo drogiranja i provoda radi, a ne da društvo govori „joj care koliko si luuuuuud“? Gdje smo mi koji pred svake izbore objašnjavamo ostarini (ostarina-suprotno od omladina) da ipak neće izbit rat ako ne pobijedi SDA, SDS ili HDZ i da se neće vratit Brozovo doba ako pobijedi SDP? Šta je s nas koji u dijaspori vidimo ogroman poslovni potencijal a ne osjećamo zavist prema njima? Šta je s nas koji poslujemo nešto sa strancima i u svakom im trenutku moramo dokazivati da ipak nismo nikakve neinteligentne životinje nego da iste naša prepametno-nepametna ostarina bira da nama vlada? Gdje smo mi koji ne priznajemo za heroje one koji su vršili zločine tobože u naše ime? Gdje smo mi koji se zgražavamo na nacionalističke ispade vjerskih vođa na misama i džumama? Gdje smo mi koji smo sebi zaradili za skupe automobile a nisu nam iste kupili očevi tajkuni? Gdje smo mi koji u svojim dvadesetim zarađujemo hiljade i hiljade mjesečno (neću da naglasim pošteno, jer samo se pošteno i može zaraditi)? Gdje smo mi koji firme otvaramo po garažama dok nam se svi smiju? Gdje smo mi koji imamo svoj frizerski salon i moramo objasniti polupismenom ministru i arogantnoj inspektorici da ne može preko reda? Gdje smo mi koji tražimo da nam se napiše kazna za saobraćajni prekršaj i odbijamo „da se dogovorimo“? Gdje smo mi što se borimo za svoja i tuđa prava? Šta je s nas što od ranog jutra taksiramo i prevozimo prepotentne sudinice i tužiteljice u preskupim bundama i slušamo ih kako niko ne valja? Gdje smo mi koji sa fakultetskim diplomama tacne nosamo? Šta je s nas što slušamo kako ne valjamo od onih koji su nam mladosti i djetinjstva ubili? Šta je s nas koji možemo i hoćemo? Šta je s nas koji dosta nešto radimo? Šta je s nas koji se borimo? Gdje smo mi koji uspijevamo? GDJE JE NAŠA ODA?!