Unatoč činjenici da inflacija i na svjetskoj i regionalnoj razini pokazuje značajne trendove usporavanja, kao i podatku da je došlo do stabilizacije stanja na svjetskim tržištima hrane, pitanje nabave žitarica za proizvodnju pekarskih proizvoda, ali i u kontekstu stočne hrane i dalje je prilično otvoreno. Razlog su najave o porastu cijena pšenice ne burzama, a što bi moglo imati posljedice za BiH uslijed činjenice da se pšenica u znatnoj mjeri uvozi iz drugih zemalja, i to unatoč ogromnim potencijalima Bosne i Hercegovine. Zoran Kos, predsjednik Udruge mlinara Republike Srpske, ističe za Nezavisne novine da je na burzama došlo do rasta cijene pšenice te da se tona pšenice, ovisno o kvaliteti, kreće od 190 do 270 eura.
– Tako bi cijene brašna u idućem razdoblju trebale biti više za 10 posto nego što su sada – kazao je Kos osvrnuvši se potom na cijenu vreće brašna od 25 kilograma, koja bi trebala poskupjeti za dvije marke. Naveo i kako je do porasta cijena došlo uslijed činjenice da smo ove godine imali jako loš urod, jako lošu kvalitetu ove žitarice na domaćem tržištu, tako da kvalitetniju pšenicu moramo uvoziti. No, pekari uvjeravaju kako za sada neće doći do poskupljenja pekarskih proizvoda. Međutim, predsjednik Udruge poljoprivrednika Federacije Bosne i Hercegovine Nedžad Bićo nije uvjeren da do poskupljenja kruha neće doći. Kaže kako ga iskustvo iz prethodnih godina uči da, u pravilu, nakon poskupljenja repromaterijala, a to je u ovom slučaju pšenica, a onda i brašno, dolazi i do poskupljenja finalnog proizvoda, odnosno kruha i ostalih pekarskih proizvoda kada govorimo konkretno o ovoj temi.
Međutim, Bićo je uvjeren da uopće nema razloga ni da brašno poskupljuje s obzirom na to da je pšenica koju su otkupljivači kupovali plaćena od 30 do u najboljem slučaju 40 feninga po kilogramu. A u konačnici, poljoprivrednici su stava kako je tematika proizvodnje žitarica, ali i drugih poljoprivrednih kultura u Bosni i Hercegovini, nešto što treba promatrati na strateški način, a ključno je poboljšati odnos prema proizvođačima kroz rast poticaja, odnosno ukupnog izdvajanja za poljoprivredu. Takvo što pak traži i aktivnije sudjelovanje u europskim fondovima koji su namijenjeni zemljama kandidatkinjama, pri čemu je financijski najizdašniji Instrument pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD)