Iz nadležnih institucija ističu da rade sve što je u
njihovoj moći kako bi se smanjio broj prosjaka na ulicama, ali da im je u tome
neophodna pomoć građana, koji su, svojom milostinjom i dobrotom, donekle
“krivi” za ovu pojavu na ulicama.
Hronični problem bh. prijestonice teško je riješiti, jer
policija ima dijelom vezane ruke. Ono što policija, prema zakonskim odredbama
može uraditi, jeste izdati prekršajni nalog ili pokrenuti prekršajni postupak
protiv osobe zatečene kako prosi. U slučaju maloljetnih prosjaka situacija je
nešto drugačija i u takvim slučajevima pripadnici policijske službe sarađuju sa
Centrom za socijalni rad KS i njihovim mobilnim timom.
“Za osobu koja se zatekne u činjenju ovog prekršaja predviđena je kazna od
300 do 900 KM. Ukoliko ovaj prekršaj počini maloljetna osoba, a utvrdi se da je
počinjen zbog propuštanja dužnog staranja od strane roditelja ili staratelja,
tada MUP može kazniti takve osobe iznosom od 400 do 1.200 KM. Ukoliko utvrdimo
da su maloljetnici ili neke druge osobe navođene, tada osoba koja je navodila
na prosjačenje može biti kažnjena od 500 do 1.500 KM”, kaže Nefić,
načelnik Odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a KS.
Prosjaci ruše ugled grada
Ističe da je u činjenju ovih prekršaja veliki broj
“povratnika” i da se u takvim slučajevima ne izdaje uvijek prekršajni
nalog, nego ih se sakupi više i potom se podnese zahtjev za pokretanje
prekršajnog postupka kod nadležnog suda.
“Policija je zakonom ograničena. Građani misle da
policija može prosjake skloniti sa ulice, ali za tako nešto nemamo ovlasti. Ono
što možemo po zakonu, i što često koristimo, je da takvu osobu privedemo u
policijsku stanicu radi utvrđivanja identiteta i zadržimo je najduže do 12
sati. Drugih mogućnosti kada su u pitanju punoljetne osobe nemamo. Sarajevo je
veoma poželjna turistička destinacija. Imamo turističku sezonu koja traje
gotovo cijele godine, a prosjaci su ti koji obaraju i ruše ugled i imidž grada”,
smatra Nefić.
Objašnjava da je situacija kada su u pitanju maloljetne
osobe ili djeca nešto drugačija. Tada policiji pomažu uposlenici Centra za
socijalni rad.
“Uz našu pomoć socijalni radnici tu djecu mogu
smjestiti u dnevne centre gdje budu okupana, nahranjena, obuvena, pruži im se
neki obrazovni ili kulturno-sportski sadržaj. U međuvremenu naši službenici
traže roditelje ili staratelje koje sankcionišu. To nam dosta pomaže, jer tu
djecu odmah s mjesta gdje je počinjen prekršaj vodimo u taj centar i nisu više
na ulici”, kaže Nefić i dodaje:
“Kada govorimo o rješavanju ovog problema, nije
dovoljno samo da policijski službenici i uposlenici centara socijalne zaštite
urade svoj dio posla. Trebalo bi angažirati širu društvenu zajednicu. Svjesni
smo dobrodušnosti naših građana i činjenice da žele da pomognu. Međutim, ima i
drugih konkretnijih i korisnijih načina da se pomogne. Marka koja se da nekome
na ulici daleko će se bolje iskoristiti ako se da narodnoj kuhinji. Imamo i
ustanove koje vode brigu o socijalnim slučajevima, o bolesnim osobama,
humanitarne organizacije. Kome god od njih damo prilog biće sigurno bolje
iskorišten nego kada milostinju date na ulici. Zato apelujem na građane da ne
daju novac na ulici”, kaže Nefić.
Prema Nefićevim riječima prosjaci u Sarajevo dolaze iz
cijele BiH, pa i regiona zbog činjenice da je u glavnom bh. gradu najviše
novca.
“Ponekad znaju biti veoma uporni i napadni, posebno
prema turistima. Zato se naši policijski službenici u civilu i u službenim
uniformama nalaze na mjestima gdje se oni najčešće okupljaju, kako bi
preventivno djelovali”, zaključio je Nefić.
Zloupotreba djece u prosjačenju
I Centar za socijalni rad vodi dugogodišnju borbu sa
prosjačenjem najmlađe populacije. Mirsada Poturković, stručna saradnica za
informisanje i komunikaciju Centra za socijalni rad KS, pokušala je za Anadolu
Agency (AA) objasniti kakve aktivnosti poduzima ova institucija u nastojanju da
djecu koja prose sklone sa ulica Sarajeva.
“U okviru svojih nadležnosti imamo odgovornost i
obavezu tretmana djece izložene nasilju, djece vaspitno zapuštene i zanemarene.
Nažalost susrećemo se sa najvećim brojem djece žrtava nasilja, koje je
uzrokovano zloupotrebom djece u prosjačenju. Prosjačenje je specifična pojava,
vrlo kompleksna, koja uzrokuje multisektorski angažman na preveniranju, ali i
na rješavanju problema prosjačenja i sankcionisanju onih koji djecu uvode u taj
oblik društveno neprihvatljivog ponašanja”, kaže Poturković i dodaje:
“Davne 2002. godine uspostavljen je protokol za
preveniranje prosjačenja koji još uvijek funkcionira i akcenat stavlja na
aktivnosti MUP-a i Centra za socijalni rad, ali i drugih nadležnih
ministarstava. U tom multisektoralnom djelovanju pretpostavlja se terenski rad
mobilnog tima našeg centra, čija je osnovna djelatnost djelovanje u lokalnoj
zajednici, identificiranje djece u riziku, informisanje nadležnih opštinskih
službi socijalne zaštite o boravku djece na ulicama i predlaganje i iniciranje
odgovarajućih mjera propisanih odredbama porodičnog i zakona o socijalnoj zaštiti.
Prvi korak mobilnog tima je ostvarivanje kontakta sa djecom koja su na ulicama,
sticanje njihovog povjerenja. Prva informacija koju djeca dobiju je o tome da u
Sarajevu funkcioniše Služba za prihvat i zaštitu djece u riziku. To je služba
koja djeluje u okviru Kantonalne javne ustanove disciplinski centar, koja
obezbjeđuje prihvat, brigu, tretman i razne aktivnosti sa djecom.”
Nakon toga slijedi druga, prema Poturković, isto tako jako
važna aktivnost, a to je da u situacijama kada mobilni tim identificira dijete
za koje sumnja da je zloupotrebljeno ili zanemareno od strane roditelja, da
informiše nadležnu opštinsku službu. Ta služba preuzima mjere u skladu sa
zakonom, što podrazumjeva upozorenje roditeljima i podršku za prevazilaženje
uzroka koji su doveli do toga da dijete izađe na ulicu i prosi. Ukoliko to ne
da efekt sljedeća mjera je izricanje nadzora roditeljskog staranja, a potom i
pokretanje prema sudu postupka za oduzimanje prava roditeljima da žive sa
djetetom. Krajnja mjera, ako niti jedna od prethodnih nije dala rezultat, je
oduzimanje roditeljskog staranja, a to pretpostavalja imenovanje staratelja
djetetu.
“Paralelno sa svim ovim aktivnostima mobilni tim tamo
gdje utvrdi da postoji sumnja na zloupotrebu djece za organizirano prosjačenje
ili sumnja na trgovinu djecom, sve prikupljene činjenice upućuje prema MUP-u,
odnosno tužilaštvu. Sve ove aktivnosti su vrlo kompleksne i zahtjevaju iscrpan
rad. U određenim situacijama nas dovode u poziciju da, ukoliko mobilni tim u
saradnji sa opštinskom službom, procjeni da je život i zdravlje djeteta
ugrožen, se donosi odluka o hitnom izuzimanju djeteta, koje se smješta u
odgovarajuću instituciju. Nažalost ovakve situacije su u posljednje vrijeme
česte”, kaže Poturković i ističe da se sve spomenute aktivnosti rade u
saradnji sa policijom.
Statistički podaci koje ima Centar za socijalni rad KS
govore da se ona ne mijenja previše u posljednje tri-četiri godine. Broj djece
evidentirane na ulicama Sarajeva kreće se od 150 do 165.
“Nažalost imamo slučajeva djece koja sa roditeljima
izađu na ulicu da prose zbog teških materijalnih uvjeta u kojima živi porodica.
Najčešće se radi o roditeljima djece koji su nepismeni, nikada nisu zasnivali
radni odnos, nemaju prihoda i zato svojom ukupnom socio-ekonomskom situacijom
pravdaju boravak njihove djece na ulicama”, ističe Poturković.
Učešće u zloupotrebi djece
Slično kao i Nefić, Poturković smatra da sami građani
Sarajeva doprinose lošoj slici na ulicama grada kada je u pitanju prosjačenje.
“Dopirnosimo tako što participiramo u zloupotrebi
djece, a pod tim mislim na nas građane koji ne razmišljajući o tome kakve su
posljedice, često iz našeg merhameta ili sažaljenja prema djetetu i njegovom
stanju dajemo mu novac. Ne razmišljamo o tome da time učestvujemo u društveno
neprihvatljivom ponašanju i motivišemo dijete da to nastavi raditi”,
smatra Poturković.
Prema njenim riječima posljednjih godinu i po dana najveći
broj osoba koje se bave prosjačenjem nalaze se na području opštine Ilidža, gdje
boravi najveći broj stranaca i turista. S obzirom da su turisti medij koji
najviše privlaći prosjake, veliki ih broj ima i na području opštine Stari Grad,
a mjesec ramazana je period kada je na ulicama Sarajeva najveći broj prosjaka.
MUP KS je u 2015. godini evidentirao 3.422 prekršaja
prosjačenja što je za 20 posto više nego u 2014. godini. U prvih pet mjeseci
ove godine evidentirano je 1.615 prekršaja prosjačenja, što je za 19 posto više
u odnosu na isti period 2015. Zakon o prekršaju javnog reda i mira na području
Kantona Sarajevo prosjačenje je odredio kao prekršaj.
Korisnici su djeca do 18 godina
Sanela Sujoldžić, socijalni radnik Mobilnog tima za djecu,
koja obavljaju rad na ulici ističe da je njihov osnovni cilj obilazak gradskih
“žarišta” i identifikacija djece koja prose.
“Ulazimo i u lokalnu zajednicu kako bi stekli
povjerenje u porodici. Naši korisnici su djeca oba spola do 18 godina, koja su
isključena iz zdravstvenog i obrazovnog sistema, koja su diskriminisana, koja
su u potrebi… Prepoznali smo da postoje dvije kategorije djece, ona koja su
uključena u organizirani kriminal i djeca iz porodica sa lošom materijalnom
situacijom. U našem timu je troje ljudi, a pomažu nam i volonteri. Na sve način
pokušavamo da spriječimo boravak djece na ulici. Kroz dugogodišnji rad u timu
imamo dosta dobrih rezultata, uspijevši ih vratiti u školski sistem. Pored toga
pokušavamo i djecu koja su takoreći ‘nevidljiva’ da upišemo u matične knjige
kako bi dobili svoj identitet. Najveća satisfakcija u ovom poslu je kada
uspijemo da spasimo jedan dječiji život i kada dijete više nije na ulici, nego
u školskoj klupi”, kazala je Sujoldžić.