Nova školska godina nije donijela promjene kojima su se nadali asistenti u nastavi u Republici Srpskoj.
Iako potreba za njihovim angažmanom raste zajedno s brojem učenika kojima je potrebna dodatna podrška, uslovi rada i dalje mnoge odvraćaju od ovog posla. Najveći problem je način angažovanja – umjesto ugovora o radu, asistenti uglavnom rade na osnovu ugovora o djelu, bez radnog staža, toplog obroka i naknade za prevoz, pišu Nezavisne
Za neke je to bio dovoljan razlog da nakon nekoliko godina napuste posao koji, kako kažu, vole.
Jedna od bivših asistentkinja, čije je ime poznato redakciji, nakon dvije godine odlučila je da više ne nastavi raditi u školi. Ističe da problem nije sam posao, već uslovi pod kojima ga obavlja.
„Jedini razlog zašto ne radim više kao asistent je baš to što nemamo ugovor o radu, nego ugovor o djelu. Plate su vrlo male. Posao kao posao je nešto zaista prelijepo, pogotovo za nekoga ko voli pomagati i ko ima tu humanu crtu u sebi“, kaže ona.
Kako dodaje, radno okruženje i odnosi s kolegama bili su pozitivni, zbog čega joj odlazak nije bio lak.
„Žao mi je zbog tih lijepih stvari, ali kao majka i žena moram gledati i stvari kao što su finansije, staž i sve što ide uz ugovor o radu.“
„Ljudi ovaj posao vide kao privremeno rješenje“
Problem ne vide samo asistenti koji su napustili posao.
Daniela Višnjić, pravnica i članica banjalučkog Udruženja „Djeca svjetlosti“, upozorava da trenutni model angažovanja otežava zadržavanje ljudi koji rade s djecom kojoj je podrška potrebna.
„Od većine asistenata čuli smo da je to privremeno rješenje dok ne pronađu nešto trajno i nešto bolje“, navodi Višnjić.
Prema njenim riječima, mjesečna naknada može iznositi maksimalno oko 700 KM, a dodatno se umanjuje za neradne dane ili dane kada dijete ne dolazi u školu.
„Nemaju ni radni staž, ni naknadu za topli obrok i prevoz. Konačna naknada koja se umanjuje zaista je demotivišuća“, ističe Višnjić.
Zbog toga smatra da bi promjena statusa asistenata bila jedan od ključnih koraka za stabilnije inkluzivno obrazovanje.
„To je jedina mogućnost da zadržimo asistente i da dobijemo onaj broj asistenata koji je potreban za kvalitetno inkluzivno obrazovanje“, kaže ona.
Sve više učenika treba podršku
Istovremeno, potreba za asistentima raste.
Prema podacima Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, iz godine u godinu povećava se broj učenika sa smetnjama u razvoju u osnovnim školama.
Za angažovanje asistenata u ovoj školskoj godini obezbijeđeno je 5,6 miliona KM.
Prema važećim propisima, posao asistenta može obavljati osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu.
Iz Ministarstva navode da se naknada određuje prema koeficijentu za srednju stručnu spremu koji je propisan Zakonom o platama zaposlenih u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima Republike Srpske.
Asistent koji pruža podršku jednom učeniku angažuje se na pola radnog vremena, putem ugovora o djelu, a visina naknade zavisi i od broja dana koje provede s učenikom na nastavi.
Ministarstvo najavljuje analizu
Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS navode da kontinuirano rade na poboljšanju materijalnog i socijalnog položaja zaposlenih u vaspitno-obrazovnim ustanovama, uključujući i asistente u nastavi.
Najavili su i detaljnu analizu efekata njihovog angažovanja.
„Analiza će biti usmjerena na sagledavanje efektivnosti podrške koju asistenti pružaju učenicima, ali i izazova sa kojima se susreću u svakodnevnom radu“, navode iz Ministarstva.
U analizu će, prema njihovim riječima, biti uključena iskustva škola, stručnih službi, nastavnika, roditelja, asistenata i drugih relevantnih aktera.
Posao koji vole, ali od kojeg ne mogu živjeti
Problem tako ostaje između dvije činjenice.
S jedne strane, broj djece kojoj je potrebna dodatna podrška raste, a time i potreba za ljudima koji će tu podršku pružati.
S druge strane, asistenti koji taj posao rade često nemaju status zaposlenih koji bi im obezbijedio radni staž i druga prava koja proizlaze iz ugovora o radu.
Bivša asistentkinja kaže da bi, da su uslovi drugačiji, mnogi ljudi ostali u školama godinama.
„Definitivno svako od nas traži za sebe sigurnost u vidu zdravstvenog osiguranja i staža koji ne ide uz ugovor o djelu“, navela je.
Za sada, međutim, dio onih koji su željeli pomagati djeci mora birati između posla koji vole i zaposlenja koje im pruža veću finansijsku i socijalnu sigurnost.
A upravo bi od odgovora na to pitanje moglo zavisiti koliko će obrazovni sistem Republike Srpske u narednim godinama biti sposoban da obezbijedi dovoljno asistenata za sve učenike kojima su potrebni.