Stokić nam je kazala da je ispred prostorija Transparency Internationala, gdje se napad i desio, stigla sa svojim momkom kako bi podržala i pozdravila prijatelje – aktiviste.
Kaže da ih je u tom trenutku zatekla na stepenicama da sjede, a da u isto vrijeme prilazi policija i govori im da se raziđu te da na tom mjestu nisu sigurni.
“Zatim su se ljudi iz okolnih kuća počeli okupljati i u tom trenutku nije bilo policije i huligana. Ispred dvije kuće koje su se nalazile do Transparency Internationala izašlo je dosta ljudi i momaka i djevojaka i svi su telefonirali. Meni je to bilo jako čudno i to sam rekla drugarima aktivistima. Tada je došlo policijsko vozilo i parkiralo se ispred Transparency Internationala i mislila sam da su tu došli kako bi nas zaštitili, tačnije, aktiviste. Međutim, jedan je momak uzviknuo ‘evo ih’ i ja sam vidjela grupu od 20 do 30 huligana kako trče prema nama. Neki su imali kapuljače, šalove i nisam nikoga mogla prepoznati, ali doduše ja i ne poznajem te ljude. Nosili su metalne palice i staklene flaše. Ljudi iz ‘Povorke ponosa’ i mi smo se razbježali na sve strane, moj momak me povukao na jednu stranu, međutim, vidjela sam da neću uspjeti i da će me stići i vrlo naivno sam skrenula u dvorište gdje su bili mještani, ta grupa muškaraca koja je telefonirala. Stala sam kraj njih misleći da će me zaštititi, međutim, tjerali su me i govorili ‘ti nisi naša, ti si njihova’. U tom trenutku su huligani bili bliže i mještani su me doslovno predali njima. Dali su im znak i rekli ‘ona je njihova’ i pokazivali na mene”, ispričala nam je Stokić.
Krenuli su prema njoj, ali je ona nastojala dotrčati do svog momka kojeg su u tom trenutku udarili staklenom flašom po glavi.
“Jedan od napadača me zgrabio i bacio me nazad u to dvorište, a razlika je u nivou oko metar. I ja sam poderala lakat i malo koljeno povrijedila i to je jedina povreda koju imam. Nakon toga su huligani krenuli i u dvorište gdje sam bila, ali su im ti muškarci rekli da je to njihovo mjesto gdje žive i otjerali su ih. Ja sam mislila da ću tu biti sigurna, međutim, ti muškarci su i od mene zahtijevali da odem i uporno su ponavljali ‘odlazi’, ‘bježi odavde’, ‘ti nisi naša, ti si njihova’. Meni su spale naočale nisam ništa vidjela, oko mene su se ljudi tukli, pokušavala sam pronaći momka, nisam uspijevala, tražila sam naočale, muškarac iz tog dvorišta mi to nije dao nisam ih uspjela pronaći. Plašila sam se u kakvom ću stanju momka naći, dobio je još jedan udarac u glavu, relativno je dobro i na svu sreću nisu ga uspjeli oboriti na tlo”, istakla je.
Navela je da su nastojali vratiti se ispred Transparency Internationala da pomognu ostalim aktivistima i kako kaže tu su zatekli policijsko auto.
“Policija je tu bila i rekli smo da je na samo 100 metara napad huligana da tuku ljude, ali oni nisu reagovali. Upitali smo ih opet jesu li nas dobro čuli i da huligani tuku ljude, da ih zaustave, ali oni su nam rekli nešto u smislu da to nije njihova stvar. Tražili smo da kažu svoja imena, međutim, nisu, zapisali smo tablice njihovog vozila i sinoć smo rekli inspektorima, ali ne očekujem da će se bilo šta desiti da će ih kazniti ili da će pronaći počinioce”, dodala je Stokić.
U Hitnoj pomoći njoj i njenom momku su konstatovali povrede.
“Kad smo dobili sve potvrde o povredama, u Policijskoj upravi smo dali izjavu sve što nam se desilo, bili su tu korektni prema nama, djelovali su da razumiju, ali ja nisam optimistična. Ne vjerujem da će pronaći počinioce, grad je prekriven kamerama mogu se detektovati lica, ali vjerujem da će nam pronaći i reći neki izgovor zbog čega nisu uspjeli. Za sve ovo krivim Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske i Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banjaluke kao i 13 organizacija koje su im pisale tražeći od njih da se zabrani ‘Povorka ponosa’. Uporno se zajednici govori da se skloni u svoja četiri zida, a ovim se govori i da nisu sigurni u ta četiri zida. Iako šetnja nije održana, izgleda da im je smetalo i prisustvo aktivista pa su ih otjerali iz njihovog grada. Milorad Dodik i Draško Stanivuković su svojim izjavama podgrijali ovakvu atmosferu. Danas Stanivuković izavljuje da mu je žao zbog napada, ali da će Banjaluka ostati bedem tradicionalnih vrijednosti. Ja ga sada pitam da li su te tradicionalne vrijednosti da tuku djevojke po ulicama? Ta sinoć napadnuta grupa aktivista su većinom bile žene, kako vas nije sramota?”, upitala je na kraju vidno uznemirena Stokić.