“Od sutra Milorad Dodik je predsjednik Gradskog odbora SNSD-a, Kad Igor ozdravi razgovaraćemo s njim o našoj budućoj saradnji. Mi se ne odričemo Igora i mislim da Banjaluka nije dobro izabrala. Ovo nije bilo pošteno od nekih ljudi prema Radojičiću. Ja najavljujem povratak”
Ovim riječima vidno uznemireni i ljutiti Milorad Dodik “oprostio se” na neki način od Igora Radojičića, tadašnjeg člana svoje partije i gubitnika na lokalnim izborima 2020. godine. Tek dvije godine kasnije, nekad u oktobru 2022.godine Igor Radojičić isključen je iz SNSD-a zbog “neaktivnosti”.
“Igor je ojačao partiju kad je izašao. Imali smo lažnu koncepciju o njemu. Nemam ni volje da mu poželim dobro, u političkom smislu, u ljudskom, da. Imajući u vidu da je pristao da bude dio finansijski kriminalnog sektora. Igor nema nikakvu snagu. On je kao razmaženo dijete, stalno je nešto plakao, neko je trebao da mu briše suze i mijenja pelene”
Ovim riječima vidno ljutiti Milorad Dodik komentarisao je političku reaktivaciju Igora Radojičića 13.5.2024, na isti dan kada je ovaj objavio da je zvanično registrovan novi politički subjekt – Nezavisni pokret “Svojim putem”.
Oprobani recept vrijeđanja oponenta, a ovoga puta dojučerašnjeg saradnika, mogao bi da znači da je Dodik kao predsjednik SNSD-a zabrinut zbog Radojičićevog povratka i mogućnosti da na svoju stranu prevede nemali broj “spavača” iz redova ove partije.
Radojičić je izjavio da “njegov put treba” da vodi u pravcu da ponudi “jednu stručnu, argumentovanu, racionalnu platformu, sa ljudima koji nisu šou izvođači, koji nisu ekstremni, već koji pokušavaju da odgovaraju na realna pitanja i realne probleme”.
“Moguće je da u Banjaluci imamo kandidata” otkrio je on nedavno.
Ono što jeste izvjesno to je da Igor Radojičić neće biti kandidat svog pokreta za gradonačelnika Banjaluke ali će njegova lista sasvim sigurno biti ponuđena glasačima na lokalnim izborima u Banjaluci.
Igor Radojičić je izgubio na prošlim lokalnim izborima prije četiri godine ne samo zahvaljujući “mahinacijama” upravo tih istih koalicionih partnera već i zbog toga što je glas protiv Radojičića bio glas protiv Milorada Dodika. Drugim riječima, ljudi u Banjaluci su indirektno rekli NE Miloradu Dodiku, što je manje-više ostalo do dan danas. Dužno reći i da je tadašnja kompletna opozicija stala iza Draška Stanivukovića pa je pobjeda bilo dodatno ovjerena opozicionim jedinstvom, koje danas ne postoji.
Buđenje i preletanje SNSD-ovaca u tabor Igora Radojičića nije jedini razlog zašto mnoge njegove bivše kolege ne gledaju s blagonaklonošću na njegovu odluku o povratku u političku arenu. Neki već sugerišu da je Radojičićev raniji uspjeh zasluga upravo SNSD-a, a ne njega samog, te da su neki koji su napustili stranku, shvatili da nisu postigli željeno.
Na drugu stranu brojna nedavno provedena istraživanja pokazivala su da Igor Radojičić dobro kotira i u javnosti, te da i dalje uživa veliko povjerenje ne samo među svojim pristalicama u SNSD-u, već i među simpatizerima drugih političkih stranaka , prije svega, vladajuće koalicije.
Pitanje je može li Radojičić odvući glasače svojoj bivšoj stranci ili čak opoziciji te može li postići značajniji rezultat na izborima? Također, važno je i na čije glasače može računati. Činjenica je da je pomalo panična reakcija Milorada Dodika zapravo pokazala njegov strah od dodatnog osipanja banjalučkog SNSD-a. Ne zaboravimo da je prema jednom od ranije objavljenih istraživanja pokazala da Radojičić uživa daleko veće povjerenje od aktuelnog Predsjednika banjalučkog SNSD-a Vlade Đajića.
Kada je u pitanju odnos prema opoziciji Radojičić je u intervjuu koji je dao Nezavisnim novinama kazao da je PDP u Banjaluci vlast i da upravljaju javnim novcem.
“PDP vlada najvećim gradom u Republici Srpskoj, raspoređuje stotine miliona javnih sredstava. Oni su vlast, nisu opozicija, jer upravljaju najvećim gradom, koji je važniji od većine ministarstava. Pitanje je, dakle, ko je uopšte opozicija, da ne govorim o nekim drugim odnosima” rekao je on.
Aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković rekao je da želi “što bolju političku konkurenciju” i da bi mu bilo drago da bude što više kandidata na izborima za gradonačelnika Banjaluke.
“Ono što ja mogu reći jeste da ja planiram da se kandididujem. A što se tiče drugih, svako ima pravo da se politički profiliše, ali nekada je mana svih nas da sebe vidimo bolje nego što jesmo, možda i moja. Ko god da se kandiduje ja ću mu poželjeti sreću i to da izađemo na fer borbu”, rekao je Stanivuković.
Potpredsjednik PDP-a Igor Crnadak kaže za BUKU da je još rano za ozbiljnije procjene, ali ako je suditi po dosadašnjem nastupu nove stranke, ne treba očekivati previše.
“Ne možete nastupiti po šemi “ne valja ni vlast, ni opozicija” ako ste 15 godina bili jedan od najvaznijih stubova te iste vlasti, dva puta predsjednik NS RS, pa gradonačelnik Banjaluke.To pokazuje neiskrenost, što je uvijek loše, a posebno za nove političke subjekte.
Jedina šansa za ozbiljan uspjeh stranke Igora Radojičića je da on bude neka vrsta “svjedoka saradnika” u političkom smislu, da pomogne da se razotkriju i sankcionišu mnoga zlodjela i nepodopštine SNSD vlasti, zbog kojih je veliku štetu pretrpila Republika Srpska” ističe Crnadak za BUKU.
Smatra kako bi mu takvo ponašanje otvorilo značajan politički prostor i omogućilo saradnju sa opozicijom.
“Još uvijek ima vremena da se postave jasnije, ali ovo do sada najviše liči na neki panel nezadovoljnih ili smijenjenih funkcionera SNSD, koji su tu došli sa pitanjem “Hoće li biti šta za mene?”. Jasno je da ce u BL najviše biti pogođen SNSD i da će Radojičićeva lista uzeti isključivo glasove SNSD-a, što je potvrđeno i prije neki dan kada se na Gradskom odboru SNSD prijetilo svima koji “odu sa Igorom”” kaže za BUKU Crnadak.
Što se tiče kandidata za gradonačelnika, procjenu efekta možemo imati tek kad budemo znali da li će nova stranka imati svog kandidata ili će podržati nekog drugog i koga, dodaje naš sagovornik.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže za BUKU da ima jedna velika nepoznanica u ovom političkom angažmanu – jasno odredjenje pokreta kome je bliži, vlastima ili opoziciji, u ideološkom i programskom smislu.
“Sam izbor “svog puta” za početak je iskljucio i jedne i druge, što je politička poruka koja može izazvati ljutnju, gnjev i kod jednih i drugih. Za početak tu ljutnju je javno izrekao predsjednik entiteta u oprobanom političkom maniru. U osnovi ta reakcija je ponižavanje i omalovažavanje dojučerašnjeg saradnika, ali kako je “gutanje žaba” postala omiljena politička disciplina, ona u osnovi sem ličnog šamara, u političkom smislu nakon izbora ništa neće značiti” smatra Tanja Topić.
Prema njenom mišljenju Igor Radojičić, iako ide svojim putem, koji je trasiran na isti način kao i većina dosadašnjih političkih subjekata – liderskim (što govori i naziv pokreta), nije zatvorio vrata ni Dodiku ni opoziciji a moraće ih nekome otvoriti.
“Pretpostavljam da će postići pristojan rezultat pa može biti poželjna udavača, i jednima i drugima. Da bi, medjutim, postao vjerodostojan građanima, mora se jasno opredijeliti šta taj sopstveni put konkretno znači. Kratka pamet nas uči da se mijenjanje pelena i dječiji plač brzo zaborave zarad viših ciljeva i radosti političkog života” ističe u svojoj izjavi Tanja Topić.
Iako se Igor Radojičić politički ponovo angažovao putem svog pokreta “Svojim putem”, njegova strategija otvara mnoga pitanja o političkim ciljevima i mogućim saveznicima te dometima, koje novi pokret može imati. Sudeći prema prvim ljutitim izjavama, njegov povratak u politiku izazvao je već zabrinutost u redovima SNSD-a, ali je i dalje upitno koja je glasačka baza Igora Radojičića – nezadovoljni građani Banjaluke ili nezadovoljni građani Banjaluke a SNSD-ovci? Trenutni nedostatak jasnog političkog kursa može biti prepreka u ostvarivanju značajnog uspjeha na lokalnim izborima, ali istovremeno ne treba potcjenjivati Radojičićev politički uticaj. Međutim ključno je da se politika ovog pokreta što prije definiše i ne ostane na političkim floskulama, već na konkretnim programima i po mogućnosti rješenjima. Sve drugo bilo bi već viđeno i pomalo passe. Kako će se situacija dalje razvijati ostaje za vidjeti, ali je jasno da bi Radojičićev pokret mogao imati značajan uticaj na političku scenu u Banjaluci i šire.