Nova 2022. godina nam zaista ništa novo nije donijela.
Političari u Bosni i Hercegovini nastavljaju suvereno da prave narod budalama. Iako se čovjek potajno nada da s novom godinom neke loše priče ostaju iza nas, vrlo brzo nas vlastodršci vrate u realnost.
Nakon što nas je u prošloj godini ubjeđivala da je realno da dobijemo kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji do kraja 2021, iako ona i njeni partneri u vlasti nisu prstom mrdnuli da BiH ostvari napredak na ovom polju, Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova BiH nastavila je da potcjenjuje inteligenciju građana, ili što bi se u narodu reklo – da nas pravi budalama.
I ako građane koji aktivno ne prate politiku i evropske integracije naše zemlje možete slagati da napredujemo na putu ka EU, mnogo je teže obmanuti narod kada mu kažete da se u Bosni i Hercegovini živi dobro.
Da biste znali kako vam je ne morate pratiti politiku i evropske integracije, dovoljno je da postojite, i odmah znate kakav vam je život u BiH. Zna i ministrica kakav je život građana u BiH, nije ona toliko neupućena, ona je samo malo bahata.
Na bahat način pokušava predstaviti javnosti da je u ovoj zemlji sve uredu i da se previše priča o lošim stvarima.
"Svi mi imamo jako dobar život. Onaj koji ima toplinu u domu, onaj koji ima svjetlo u domu, onaj koji ima nešto da pojede, on ne može biti umoran. Ja mislim da smo mi pomalo razmaženi, znate…", kazat će ministrica Turković gostujući u dnevniku Hayat televizije.
Turković je situaciju u BiH poželjela uljepšati tako što će nam dati do znanja da nema beskućnika pred državnim institucijama.
Komentarišući broj beskućnika u SAD-u i Australiji ministrica je kazala da Bosna i Hercegovina nema taj problem.
“Dakle, mi imamo teških slučajeva, tu i tamo. Postoje oni. Ne trebamo zatvarati oči pred realnošću ali većina, veliki procenat našeg naroda može da sastavi kraj s krajem. Ja govorim o prosječnom narodu. Ne govorim o onima koji imaju možda mnogo više nego što im je potrebno”.
Dakle, odlučna je ministica da nam kaže kako je jedino mjerilo to što nema beskućnika pred državnim Parlamentom i Vijećem ministara, te da su nebitni svi ostali ekonomski i socijalni pokazatelji.
Ministrica je vješto zaobišla mnoge činjenice. Zanemarila je činjenice da u BiH živi 15 posto stanovništa u apsolutnom siromaštvu, da je polovina stanovništva na rubu siromaštva i da je 120.000 djece na socijali.
Ne zanimaju je ni činjenice koje se tiču iseljavanja stanovništva, lošeg položaja radnika u realnom sektoru i penzionera.
Naprotiv, za iseljavanje je pokušala da okrivi one koji pišu o lošem stanju u državi, te tako na direktan način optužila novinare koji iznose činjenice da su krivci zbog toga što nam prijeti opasnost da za nekoliko godina u ovoj zemlji neće imati ko penzionerima zaraditi penziju
Ovo je isključiva bahatost, a ne neznanje. Krivicu prebaci na drugoga. Kada je riječ o položaju radnika u realnom sektoru, ni u tom slučaju ministrica Turković nema na koga prebaciti krivicu osim na svoje stranačke kolege, koje drže federalnu Vladu.
Godinama bezuspješno progresivni dio ekonomske struke pokušava vlastima objasniti koliko je važno rasteretiti privredu, poboljšati poslovni ambijent, ulagati u poljoprivredu. No, uzalud.
Vlada na čijem je čelu Biserin stranački kolega Fadil Novalić ništa od prijedloga nije željela čuti.
Koga bi ministrica u ovom slučaju mogla okriviti? Novalića i ministre sigurno neće, možda novinare? Da, novinari su krivi što mnoga javna preduzeća propadaju, jer su, recimo, Grasom upravljali novinari, a ne kadrovi SDA, stranke čiji je dugogodišnji član Turković.
Novinari su krivi što još niko nije odgovarao za propast Grasa i drugih preduzeća.
Ministrica vjerovatno ne vidi problem ni u tome što federalna Vlada u nadzorne odbore javnih preduzeća imenuje ljude sa stranačkim funkcijama, a ne sposobne kadrove, što na direktorske pozicije imenuje ljude sa stranačkim funkcijama.
Ne vidi Bisera tu problem u premijeru Novaliću i ostalim ministrima Vlade FBiH, vidi ga vjerovatno samo u novinarima koji objavljuju ovakva kršenja zakona i propisa. Jer, reći će ministrica, nanosi se šteta društvu kada se stalno piše loše i objavljuju činjenice.
Ne vidi ministrica, ili ne želi da vidi, da prosječna plata u BiH iznosi 1000 KM upravo zahvaljujući njoj i ostalim političkim akterima u ovoj državi. Nije prosječna plata 1000 KM zato što radnik u trgovini ima toliko, ili zato što radnik u fabrici namještaja ima toliko, već isključivo zato što Bisera i ostali državni ministri imaju po 5.000 KM platu.
Zato što parlamentarci u državnom Parlamentu imaju po 5.000, a oni koji žive van Sarajeva i po 6.000 KM, jer, možeš misliti, primaju novac za odvojeni život. Možda ta stavka “odvojeni život” i najbolje pokazuje kakvi su naši političari i na koji način razmišljaju.
Upravo primjer ministrice Turković najbolje pokazuje da bi se njihove kompletne plate trebale zvati odvojeni život, a ne samo dio plate. Jer, upravo njihovi postupci pokazuju da oni u ovoj zemlji vode odvojeni život od naroda.
Život u kojem vide samo sebe i svoje privilegije, bonuse, službene automobile, reprezentacije itd. Iznos od 6.000 KM za nerad nije plata, nego isključivo odvojeni život. Kako drugačije objasniti činjenicu da su bh. političari među najplaćenijima u Evropi, ako se uzme u obzir standard života u državi.
Političar u Njemačkoj za svoj angažman ne može primiti više od dvije prosječne plate. Političar u BiH prima pet ili šest prosječnih plata. Šta nam to govori? Da su bh. političari uspješniji od njemačkih pa zarađuju više? Ne, već da su bh. političari samo bahatiji i bezobrazniji i da su sami sebi stvorili ovakav sistem u kojem samo oni mogu preživjeti, a ostali mogu preživljavati, ako imaju sreće da u imaju svjetla i nešto malo za pojest. Učinak bh. političara sa njemačkim se ne može porediti.
Njemačka je davno shvatila da javni sektor živi od privatnog. Dok to Bisera i njene kolege shvate, bit će kasno, privreda će već biti na koljenima, i neće imati od čega da se hrani ni glomazni javni sektor, ni bezobrazni i bahati političari, niti će imati od čega da se pune penzioni fondovi.
Umjesto na prijeko potrebne reforme, Biserine stranačke kolege su posljednje sedmice 2021. godine svu energiju ulagale u osmišljavanje načina kako da dodatno unište privredu. No, na svu sreću pokušaj da se privrednicima digne cijena električne energije za 350 posto i time joj se konačno stane ukraj, zaustavljen je u federalnom Parlamentu.
Ovaj pokušaj konačnog uništavanja privrede jeste zaustavljen, ali traju drugi procesi. Traje uništavanje poljoprivrednog sektora, u koji se godinama ne ulaže adekvatno. Tako danas poljoprivrednici ne proizvode ni 20 posto potreba bh. građana, stimuliše se isključivo uvoz. I na uvoz svega i svačega novinari su upozoravali, ali i takve stvari završe samo na novinarskim tekstovima, jer se uvijek pojavi neka Bisera koja će reći da novinari dižu paniku i kvare sliku društva.
Bez obzira što i poljoprivrednici godinama upozoravaju da je uvozni lobi prejak, da se ne ulaže dovoljno u domaću proizvodnju i da će sve to kad-tad doći na naplatu. Federalna vlada je godinama kršila zakon i nije izdvajala čak ni zakonski minimum od tri posto entitetskog budžeta za poljoprivredu.
Šta će novac poljoprivrednicima, bitno je da ga dovoljno imaju ministri za službene automobile od 100.000 maraka, parlamentarci i ostale rak-rane ovog društva koje su jedino uspješne u dizanju tenzija i psihičkom maltretiranju vlastitog naroda. A narod nek ima svjetla i malo za pojest da izdrži organizam do novih izbora.