Aleksandra Petrić, izvršna direktorica Fondacije Udružene žene Banjaluka smatra da je slogan “Lista koja blista” neprimjeren izborni slogan, jer je očito usmjeren na stereotipno prikazivanje žena koje su kandidatkinje na izborima.
“Vidljivo je da se slogan koristi isključivo na materijalima na kojima se nalaze kandidatkinje dok se za kandidate iste stranke koristi drugi slogan, kao i na vizuelnim materijalima u okviru kampanje na kojima se zajednički pojavljuju i kandidati i kandidatkinje te stranke. Jasno je da se time utiče na svijest glasačkog tijela, i porazno što se i nakon svih napora i zajedničkog djelovanja organizacija civilnog društva koje se bave pitanjima zaštite ženskih ljudskih prava i žena u politici na svim nivoima u Bosni i Hercegovini i dalje dešavaju ovakvi slogani koji promovišu stereotipne stavove o društvenoj ulozi žena”, rekla je za BUKU Aleksandra Petrić.
Aleksandra ne smatra da ovaj način kampanje odražava težnje da se omogući ravnopravno učešće žena u politici, njihov puni doprinos u rukovođenju javnim institucijama i organima vlasti i upravljanja. Ona dodaje da su izbori ozbiljan politički proces koji traži pun angažman kandidatkinja i kandidata, odgovornost i vidljivost programa prema glasačkom tijelu, dok se ovakvom kampanjom žene svode na dekor.
“Političke stranke koje imaju ozbiljan pristup prema ženama unutar stranke i u izbornom procesu ukazuju na to kontinuirano, kroz programska opredjeljenja, uključivanjem žena u sva ključna tijela odlučivanja unutar stranaka, kroz parlamentarne aktivnosti i zalaganje za zakone i javne politike koje će odgovoriti na potrebe i žena i muškaraca. To je kontinuiran proces i traži angažman svih, ne samo žena u politici. Nažalost, političke stranke generalno ne pristupaju ozbiljno ovom pitanju. Nije dovoljno da žene u politici imaju podršku aktivistkinja iz organizacija civilnog društva, već je nužno da podrška i zajednički rad postoji i unutar političkih stranaka”, rekla je Aleksandra.
Ona ističe da žene na izbornim listama nisu tu da blistaju, već da upravljaju zemljom na jednakoj osnovi kao i muškarci.
Međutim naše društvo je toliko naviklo na rodne stereotipe i diskriminaciju da su oni postali ‘normalan’ dio života, a ovim i ozbiljnih političkih procesa. Pred opšte izbore u BiH 2012. godine smo imali akciju Press-a ‘biramo mis izbora’ kada su se bez ikakvih ozbiljnih reakcija svih političkih subjekata u jeku izbornog procesa kandidatkinje takmičile za najljepšu. Ovo se ponovilo na narednim lokalnim izborima za liste u Bijeljini, što ukazuje da mnoge stranke vide ovakve kampanje kao normalnu stvar, obezvređujući ne samo smisao učešća žena u politici, već i izbore i cjelokupan sistem političkog upravljanja”, ističe naša sagovornica.
Aleksandra kaže da kandidatkinje nisu dobile veće šanse da se predstave javnosti tokom kampanje u odnosu na predhodne izbore, i dalje u svim medijskim predstavljanjima dominiraju muškarci.
“Žene su nevidljive građanima i građankama, ograničen broj kandidatkinja učestvuje na predizbornim skupovima i predstavljanjima. Naravno postoje političke stranke u kojima su žene aktivnije kontinuirano i to se odražava na kampanju, vidljivije su na ulici u komunikaciji sa građanima i građankama, koriste društvene mreže da vode lične kampanje i dr”, pojašnjava Aleksandra Petrić i dodaje da je nužno nužno zakonski urediti oblast predizborne kampanje. To bi se moglo urediti, kaže, na primjer kroz izmjenu Pravilnika o medijskom predstavljanju političkih subjekata tokom kampanje i uvesti obavezu ravnopravnog medijskog predstavljanja kandidata i kandidatkinja, to je svakako jedna od mogućnosti.
Aleksandra kaže da je nužno graditi kulturu rodne ravnopravnosti unutar političkih stranaka kontinuirano i to je odgovornost i muškaraca i žena, a ne samo „ženski posao“ da se izbore za svoje mjesto, jer bez promjene svijesti o ravnopravnosti neće doći do značajnijih promjena.
Gordana Katana, novinarka kaže da ju nakon svega što tokom posljednje 23 godine, odnosno 13 izbornih kaampanja, vidjela, a odnosi se na način javnog predstavljanja kandidatkinja /kandidata ( bilbordi, plakati, slogani) ni „lista koja blista“ ju ne iznenađuje previše. Ali ona, dodaje, po ko zna koji put otvara pitanje kako žene / kandidatkinje sebi mogu dopustiti da budu predstavljene „kao lutke s naslovne strane“.
“Obrađene u foto šopu do neprepoznavanja, pristaju da budu jedino oruđe koje , valjda, svojim izgledom, treba privući potencijane glasače. Ovakva kampanja krajnje je ponižavajuća. No, ponovitiću, nisu za to odgovorne ni agencije koje strankama osmišljavaju kampanje, ni muške kolege , krive su samo i isključivo žene. Koje pristaju da postanu samo lice bez mozga, dakle pristaju da ih se predstavi kao neke koje ništa drugo nemaju da ponude građanima”, kaže za BUKU Katana.
Ove poruke, kaže Gordana, na najjasnji način govore o stereopima društva,njegovom retrogradnom kretanju koje traje u kontinuitetu od devedesetih godina prošlog stoljeća.
“I sve što su izborile borkinje i AFŽ-ovke tokom Narodno oslobodilačke borbe, sve što je urađeno na prostoru Jugoslavije u cilju ženske emancipacije bačeno je u vodu. I kada već smatraju da ne mogu da ih na bilbordima predstavljaju s krpom i metlom u ruci, ili okruženu dječicom kojoj serviraju toplu juhicu, eto neka blistaj. Ipak, pitam ja te kandidatkinje šta one doista misle o sebi? Zar doista smatraju da je samo izgled, da je to što su žene dovoljno da dobiju glas na izborima? Zar doista u politiku ulazi takav tip žena, bez ideologije, jasno profiliranih mišljenja o ključnim političkih, eknomskim, socijalnim… pitanjima? Pitam, jer ne mogu drugačije objasniti da ne reagiraju na način na koji ih se predstvalja javnosti”, kaže naša sagovornica.
Gordana kaže, da uz doista, ali doista rijetke kandidatkinje ona godinama nije zadovoljna ulogom žena u političkim kampanjama, jer ne nude nam ništa drugačije od onoga što je zvanična politika stranaka.
“I ne očekujem, naravno, da ‘idu uz nos’ svojim strankama, ali sam uvijek očekivala da će barem neke od njih imati više sluha za ženska pitanja. Više senzibiliteta za društvene probleme. Nažalost, ili ih gledamo kako se onako uparađene slikaju u dječijim vrtićima, staračkim domovima ili pak poput kakvih lutaka na koncu stoje iza svojih šefova i klimanjem glave odobravaju šta oni govore”, kaže Katana.
Da bi došlo do promjene uloge žena u politici mora doći do do radikalnih promjena u samom društvu, a to bi značilo u korijenu sasjeći agresivnu patrijarhalizaciju kao prvi korak.
“Tako bi, barem mislim, i sami muškarci/političari počeli na svoje kolegice gledati kao na ravnopravne partnerke. Na drugoj strani i skeptična sam, jer pred svake izbore mnoge organizacije održavaju radionice, političke škole, educiraju žene poliičarke. Koje kada kampanja počne zaborave sve. Prvo da su žene, potom da su ravnopravne sa svojim kolegama i onda prihvate njihove narative i svoju ulogu ‘lutke s naslovne strane’”, ističe Gordana Katana.
Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava iz Bijeljine kaže da nema ništa sporno u tome da kandidati ili kandidatkinje budu lijepi/e, zgodni/e, nasmijani/e, ali ako se cijela priča oko učešća na listama svede na fizicki izgled onda to gubi svaki smisao.
“Zamislite da imate izborni plakat sa sedam muških kandidata i da na istom stoji: Lista koja blista!”, kaže Aleksandra Letić za BUKU i dodaje da ona još uvijek ne može u potpunosti pozicionirati kakav je odnos prema ženama u politici, jer jednim dijelom stranke ispunjavaju svoju zakonsku obavezu pa na listama imaju dovoljan broj žena, ali sa druge strane, ona nije sigurna da je uloga žena tu baš suštinska, osim nekoliko izuzetaka.
“Ne govorim o tribinama, ne govorim o plakatima, tu se čak nastoji i poštovati rodna perspektiva, ali govorim o fotografijama sa stranačih sastanaka, govorim o intervjuima, javnim pojavljivanjima mimo predstavljanja kandidata, jer se tu se pretežno pojavljuju muskarci. A da ne pričamo o aktivnima žena, koje idu na razne izlete, druženja; zamislite tu sad opet muške kandidate, da su se okupili i otišli na neki jednodnevni izlet, pa to bi bilo ispraćeno smijehom, jer se oni, zaboga, u kampanji trebaju baviti važnim političkim i stranačkim poslovima”, kaže Letić Aleksandra.
Aleksandra Letić kaže da skoro sve političke stranke u BiH podgrijavaju rodne stereotipe, pa čak i same kandidatkinje to rade, jer se obraćaju javnosti sa temama koje se stereotipno smatraju ženskim, a te teme su porodica, moral, djeca, obrazovanje i zdravlje.
“Na listama ima sjajnih žena koje su na listama i zbog njih ne bih mogla reći da je generalno nezadovoljna ulogom žena u politici, ali iz godine u godinu uloga žena u kampanjama je smiješna, limitirana na nekoliko tema i na komentarisanje fizičkog izgleda. Frustrirajuće je, posebno što i žene sebi to dozvole, da budu broj, da budu kvota, da budu fikus”, kaže Aleksandra Letić.
Da bi došlo do promjene uloge žena u politici Aleksandra Letić kaže da je potrebno reformisati ove famozne aktive žena političkih partija, da predsjednice biraju žene, po svom sudu, a ne predsjednici stranaka po podnobnosti, da žene kandiduju teme, za koje su ništa manje stručne, kao što je ekonomija, međunarodni odnosi, privreda i da se pomjere od tema, koje i se nameću kao “ženske i nježne”, da suštinski traže svoje mjesto u stranci, politici, kampanji, na najvažnijim mjestima, a ne da nasmijane skaču po livadama i proplancima, družeci se međusobno.
“Niko ženu ne može limitirati koliko to može žena sama. Nije tačno da žena mora birati između političkog angažmana i porodice, nije tačno da ne može biti uspješna političarka i dobra majka i supruga, ako joj je to važno u životu. Taj imaginarni izbor su nam nametnuli oni, koji možda nisu sposobni više stvari raditi jednako uspješno”, kaže Aleksandra Letić.