Iako je u Banjaluci krajem 2013. godine grupa aktivista
formalno registrovala Banjalučko udruženje kvir aktivista – B.U.K.A, ono već
duži period ne radi. Svoju prvu javnu akciju u cilju skretanja pažnje na LGBT
populaciju, ovo udruženje imalo je 17. maja 2013. godine na Međunarodni dan
borbe protiv homofobije i transfobije. Tom prilikom su na jednu od pasarela na
banjalučkom tranzitu postavili baner, obojen u dugine boje, na kom je pisalo
“Ljubav je ljubav”. Cilj im je bio skrenuti pažnju svojim sugrađanima da je
LGBT populacija prisutna i u Banjaluci i da ih treba prihvatiti. Takođe, ovo je
bila i ohrabrujuća poruka za pripadnike LGBT populacije da nisu sami i da
postoji neko ko se bori za njihova prava.
Poslije ove, Udruženje je imalo još niz akcija i
obilježavanja važnih datuma za prava
LGBT osoba. Istovremeno su bili meta mnogobrojnih prijetnji i napada, da bi, na
kraju, ovo jedino LGBT udruženje u Banjaluci prestalo sa radom.
U drugim gradovima u Republici Srpskoj, slična udruženja
nikada nisu ni postojala, a nema niti naznaka da bi se u skorije vrijeme nešto
moglo desiti po tom pitanju.
Iz razgovora sa banjalučkim aktivistima za prava LGBT
populacije koji su ranije djelovali u okviru udruženja B.U.K.A., saznajemo da
je ovo udruženje u fazi preregistracije i da bi početkom sljedeće godine novo
udruženje trebalo početi sa radom.
“Početkom sljedeće godine očekujemo da će sa radom krenuti novo
udruženje, koje će promovisati prava LGBT populacije kroz kvir umjetnost.
Smatram da je umjetnost najlakši i najbolji način da se neke stvari
“ispričaju”, a s druge strane i široj društvenoj zajednici je lakše da se sa
nečijim identitetom, rodom ili seksualnošću upoznaju kroz umjetnost”, kazala
nam je M.G.
Njena koleginica dodaje da će buduće udruženje organizovati
i radionice, na kojima će učestvovati aktivisti
za LGBT prava iz Sarajevskog otvorenog centra, Fondacije CURE, te drugih
udruženja iz zemlje i regije.
“Fokusiraćemo se prvenstveno na edukaciju i jačanje same
zajednice, kroz različite radionice koje neće govoriti samo o rodu i polu. Cilj
nam je da predavanja održe i ljudi iz LGBT života koji se bave stripom, koji su
kroz taj vid umjetnosti izrazili svoju seksualnost i na taj način se autovali
”, kazala je M.K.
Naše sagovornice su već duži niz godina kvir umjetnice koje
kroz muziku pokušavaju skrenuti pažnju na svoj aktivizam i probleme sa kojima
se susreće ova populacija.
Obje smatraju da je postojanje registrovanog udruženja i konkretiziranje aktivnosti jako
bitno za osobe koje žive u anonimnosti, ali i za mijenjanje svijesti šire društvene zajednice.
“Bez formalnog udruženja nisu moguće neke značajnije
aktivnosti. Cilj nam je usredotočiti se na ljude koji su u najgoroj poziciji,
koje su needukovani, bojažljivi i nemaju siguran prostor. Također, postojanje
udruženja omogućit će im da posjećuju naše radionice, da vide da se po ovom
pitanju nešto dešava, da se osnaže I, na kraju krajeva, “autuju” jer je to
najvažniji momenat u životu svake LGBT osobe”, ističe M. G. i dodaje da je
posebno loša situacija u drugim djelovima RS, gdje je aktivizam još u povojima,
tako da ne postoji ni naznaka da bi se moglo pokrenuti slično udruženje.
Kaže i da su joj se u više navrata javljali ljudi iz manjih
mjesta u RS, tražeći pomoć ili savjet.
“Ljudi koji nisu javno priznali svoju seksualnu orijentaciju,
samim tim ne mogu dobiti podršku ni od koga, osjećaju se usamljeno, depresivno
i traže nekoga ko im može pomoći u bilo kom smislu. Prije svega, traže savjet,
neko usmjerenje, pitaju šta da rade, kako da se osnaže. Meni puno znači da nekom pomognem. To će sve
biti puno lakše nakon što udruženje počne sa radom počne, jer će ljudi znati
kome da se jave i gdje da dođu”, kaže M.G.
Važnost pokretanja udruženja M.K. posebno vidi u podršci
mladima.
“Meni je bilo loše i želim to da promijenim, jer dolaze
mlađi ljudi i hoću da njima bude bolje nego što je bilo meni. Znam koliko je
meni lično značila prva radionica Sarajevskog otvorenog centra (SOC) u
Banjaluci, koliko sam se, ne samo ja, već i drugi, bolje osjećali nakon svake
radionice. Jednostavno, i nas dvije hoćemo to da pružimo drugima, posebno
mladima, jer edukacija je prvi korak i samim tim najvažniji”, kaže nam M.K.
Prije formalne
registracije, u planu su aktivnosti poput projekcija filmova i neformalnih
druženja.
Organizacije civilnog društva koje se bave pravima LGBTI
osoba izuzetno su važne za osnaživanje ove populacije, za podizanje svijesti
šire zajednice o problemima sa kojima se LGBT osobe suočavaju, za zagovaračke aktivnosti
i, uopšte, za unapređenje života LGBTI osoba. Pravo na
slobodu okupljanja i
udruživanja definisano je
zakonima na nivou entiteta i kantona, međutim, država ničim ne podstiče razvoj civilnog
društva, niti su usvojene strategije za razvoj civilnog društva. Ipak, LGBTI aktivizam u BiH polako se razvija.
U Sarajevu postoje i djeluju jaka udruženja kao što su Sarajevski otvoreni
centar, Fondacija Cure i Udruženje Okvir, tokom 2015. registrovano je udruženje
Liberta Mo u Mostaru, a početkom 2016. sa radom je zvanično započeo i Tuzlanski
otvoreni centar.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.