Tom odlukom preinačena je prvostepena presuda Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu kojom je Jurišić osuđen na 12 godina zatvora.
U obrazloženju odluke Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud presudu doneo na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega bi ova presuda morala da bude ukinuta, ali kako je u u ovom predmetu prvostepena presuda već ukidana, Apelacioni sud je bio u obavezi da samostalno presudi.
Pošto je ponovo ispitao veštake, Apelacioni sud je nakon ocene i analize izvedenih dokaza, našao da nije bilo neposrednih dokaza da je Jurišić izvršio krivično delo za koje je optužen, a da se takav zaključak “kao jedini mogući, ne može izvesti ni posredno, iz činjenica koje su nesporno utvrđene tokom postupka”.
U obrazloženju odluke Apelacioni sud napominje da su “dokazanost navoda iz optužnice Tužilaštva za ratne zločine su ostali na nivou sumnje”.
Jurišić je 2013. godine po drugi put osuđen na 12 godina zatvora zbog optužbi da je izvršio ratni zločin upotrebom nedozvoljenih sredstava borbe.
Nakon javne sednice po žalbama održane u aprilu 2015. godine, Apelacioni sud je odlučio da otvori glavni pretres i izvede ključne dokaze na osnovu kojih je doneo oslobađajuću presudu.
Tužilaštvo za ratne zločine teretilo je Jurišića da je suprotno dogovoru o mirnom povlačenju između SRJ i BIH kao dežurni operativnog štaba stanice bezbednosti Tuzla naredio napad na kolonu vojnika JNA koja se povlačila iz kasarne Husinska buna 15. maja 1992. godine.
Tom prilikom je, kako je tvrdilo tužilaštvo, izgovorio reči “na vatru odgovori vatrom”. Naredbu je primio od nadređenog Mehe Bajrića.
Muslimansko -hrvatske jedinice Teritorijalne odbrane uz pripadnike paravojne jedinice Zelene beretke pucali su najpre na vozače, pa na vojnike koji nisu bili spremni za borbu i nisu imali oružje uz sebe da bi mogli da se odbrane.
U napadu na kolonu JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine poginuo je najmanje 51 vojnik, oko 50 je ranjeno, a uništen je i veći broj sanitetskih vozila.
Jurišić je negirao krivicu ističući da mu je “savest mirna i obraz čist”.
Pored ostalog, u svojoj odbrani je naveo da nije bio starešina i da ni o čemu nije mogao samostalno da donosi odluke.
Bio uhapšen 14. maja 2007. godine na beogradskom Aerodromu “Nikola Tesla”, po međunarodnoj poternici.Tužilaštvo za ratne zločine preuzelo je predmet od Vojnog tužilaštva u Beogradu 2004. godine.
Posle ukidanja prve presude Jurišić je u oktobru 2010. godine pušten da se brani sa slobode.