"Vi čuvajte Republiku Srpsku. Toliko ste emocija iznijeli sad ovdje da vam na tome svi mogu samo zavidjeti”, rekao je lider HDZ-a BiH.
Izgovarao je te i druge rečenice Dragan Čović o očuvanju Republike Srpske, nagovarajući srpske predstavnike da se vrate u institucije BiH. Izgovarao je rečenice u bivšem Domu JNA, sada zgradi Narodne skupštine RS, a nije mu palo na pamet, da kao legitimni predstavnik Hrvata, učini jedan simboličan ali značajan korak da pređe jednu ulicu, i prošeta se do katedrale Svetog Bonaventure, sjedišta banjalučke biskupije pa da se na licu mjesta uvjeri kako žive ljudi koje on godinama uspješno "legitimno" predstavlja. Stotinjak metara dijeli zgradu Narodne skupštine RS od Katedrale u kojem stoluje banjalučki biskup.
Nije mu palo na pamet da pozvoni na portu i da porazgovara sa banjalučkim biskupom Franjom Komaricom, koji godinama priča o tome kako stvarno živi njegova pastva, njih nekolicina Hrvata u najvećem gradu Republike Srpske.
Jeste mu doduše palo na pamet da posjeti političke predstavnike Hrvata u tijelima vlasti Republike Srpske.
Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva 5.104 Banjalučanina su se izjasnili kao Hrvati.
O toj malobrojnoj populaciji Komarica govori kao o narodu koji nestaje sa ovog područja.
"Svi šutimo, svi to znamo, 25 godina to traje, Zagreb to zna, zna Brisel, zna Washington…, zna Sarajevo, koji ne mari za nas…Kome mi pripadamo? 32 župe su ostale u entitetu Republika Srpska, samo četiri tisuće vjernika je ostalo, 75 župa na području RS ima jedva 8 tisuća katolika. Nestali smo pred očima političara i javnosti. Pitam, je li to normalno? Od prijeratnog broja od 220 tisuća, 92 posto Hrvata je protjerano s prostora RS-a. Danas nema ni 5 posto od broja iz 92. godine. Pa, to je zapravo starački dom. Stariji ljudi. Oni imaju svoj ponos, nadu, ali na žalost nemaju podršku svojih političkih predstavnika, pa su sve oči uprte u svećenika, u biskupa…“ rekao je biskup Komarica 2018. godine kada su ga ppriupitali za položaj Hrvata u Republici Srpskoj.
I ovo je ključno – izjava da Hrvati u Republici Srpskoj nemaju svog političkog predstavnika, bolno je tačna. Sudeći prema jučerašnjim izjavama Dragana Čovića, njemu je bilo bitnije uputiti podršku Miloradu Dodku nego narodu kojeg on tako kvalitetno predstavlja.
Nepostojeći odnos Dragana Čovića prema hrvatskom narodu u Republici Srpskoj, prema Hrvatima u Banjaluci, zapravo najbolji je pokazatelj koliko se on, i takvi kao on, bore za interese "svojih" samo tamo gdje su ovi u komotnoj većini.
Dragana Čovića zato najviše zanimaju biskupi u Čapljini, Livnu, Tomislavgadu, njega ne interesuje Komarica u Banjaluci, jer što bi ga interesovao neko, ko mu ne može obezbijediti sigurne legitimne glasove.
Najbolji primjer uspješne politike i borbe za konstitutivnost jednog naroda je borba na teritoriji na kojima je taj isti narod u manjini. Hrvati i Bošnjaci u Republici Srpskoj, odnosno Srbi u Federaciji BiH. A za tu borbu potreban je prvi mali korak.
Za početak, dovoljno je preći ulicu.