BiH je zemlja puna bajkovitih priča vlastodržaca. Jedna od njih kaže da su se prije tri mjeseca na imanju Milorada Dodika kod Laktaša, domaćin, Dragan Čović i vođe stranaka Trojke dogovorili da u Parlamentu BiH zasade repu iz koje će ubrzo iznići izmjene Izbornog zakona BiH. Onda su zaboravili na taj dogovor, pa je Kristijan Šmit dva mjeseca kasnije zasadio jednu takvu izbornu repu u dvorištu OHR-a i rekao da domaći vlastodržci mogu da je izvade kad hoće i zasade u Parlament BiH. Dodik, koji Šmita priznaje samo kao turistu, odmah je riješio da u Narodnoj skupštini RS zasadi svoju izbornu repu i to je sada uradio: ali od nje neće biti ništa ove sezone, a vjerovatno ni kasnije.
Elem, Dodik je samo koji dan ranije, u jeku priprema za sadnju svoje repe, otišao na sajam u Mostar i tamo razgovarao sa Aleksandrom Vučićem, sa kojim je razgovarao i nekoliko dana ranije u Beogradu. A Vučić je nekoliko dana prije toga u Beogradu razgovarao i sa Šmitom, ali ne kao turistom već kao gospodinom. Na sajmu u Mostaru Dodik i Vučić razgovarali su sa domaćinom Čovićem i gostima: Andrejem Plenkovićem, Nerminom Nikšićem i Miroslavom Lajčakom. Koji dan kasnije, Dodik, Čović, Nikšić plus Elmedin Konaković objavili su da će konačno zasaditi onu svoju izbornu repu: kao da je ove domaćine naknadno stigao malo strah, a malo i sramota što to Šmit radi umjesto njih u njihovoj zemlji. Naravno, oni kao iskusni domaćini znaju da prvo treba iščupati repu iz dvorišta OHR-a, pa je malo očistiti i onda zasaditi u Parlament BiH. Znaju i da su oni sami nejaki za čupanje, pa su pozvali najbliže pomoćnike i krenuli: Vučić za Dodika, Dodik za Čovića, Čović za Plenkovića, Plenković za Šmita, Šmit za Trojku, Trojka za repu i: evo samo što je nisu iščupali i posadili u parlament, da na vrijeme izraste „paket za poboljšanje integriteta izbornog procesa“.
To znači, kaže dalje ova priča, da će na lokalnim izborima u oktobru biti uveden video nadzor na biralištima i skeniranje glasačkih listića, čime se gotovo ukida mogućnost izborne krađe – ali samo na ograničenom broju biračkih mjesta, jer navodno ne može svuda da se uvede nova tehnologija do oktobra!? Pa, kaže dalje priča, biće kažnjeni svi vlastodržci koji učestvuju u funkcionerskoj predizbornoj kampanji: to su ovi što troše budžetske pare za svoje lične i stranačke potrebe i prije i poslije kampanje. Što će reći da, na primjer, Milorad Dodik i Ramo Isak više neće moći da se vozaju javnim helikopterima kako im se prohte za vrijeme kampanje i da u to vrijeme niko od funkcionera neće moći da koristi službene automobile za lične i porodične potrebe, što im je inače svakodnevno omogućeno, kako su utvrdili revizori.
Svi takvi funkcioneri biće kažnjeni, a možda će biti i eliminisani iz izbornog procesa, kaže se pri kraju ove bajkovite priče domaćih vlastodržaca i Šmita. Ali, kada se malo bolje pogleda ko je zadužen za kažnjavanje, može se naslutiti i epilog priče: predviđeno je da funkcionere, koji krše izborni zakon, kažnjava isto ovo pravosuđe koje decenijama ne uspijeva da se oslobodi korupcije i klijentelizma ni u sopstvenim redovima; pravosuđe koje nema ozbiljnih rezultata u borbi protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala; pravosuđe koje većina građana percipira kao da je pupčanom vrpcom povezano sa vlastodržcima.
Ko poslije svega toga misli da će prvi naredni izbori biti slobodni, fer i pošteni kao nikada ranije – taj može da nastavi da vjeruje u bajkovite priče Šmita i domaćih vlastodržaca. Oni koji u te priče ne vjeruju, biraće kao što se inače i bira, po principu povjerenja: pružiš nekome povjerenje, pa ako te prevari poslije izbora, promijeniš ga na sljedećim izborima. Što kaže stara poslovica: čovjek se drži za riječ, a vo za rogove. Volova je uvijek bilo i biće među političarima, a nije ih ni teško razlikovati: većina riječi koje izgovaraju političari svakako ne vrijede puno, ali politički volovi mnogo više riču nego što bilo šta smisleno izgovore.