Čime ćemo će se grijati ove zime i koliko ćemo to plaćati, pitanje je na koje je u ovom momentu nemoguće odgovoriti, jer cijene svih energenata i dalje rastu, ali i strah od mogućih nestašica.
Međutim ako znamo da je era jeftine nafte i plina iza nas, a da su termoelektrane i ložišta za centralno grijanje na ugalj i drva glavni izvori zagađenja zraka u našoj zemlji, jasno je da se se nešto ozbiljno mora mijenjati kako bi se postigla energetska samoodrživost, sačuvala priroda i naše zdravlje.
A mi u BiH to lako mažemo, dalo se zaključiti na seminaru koji su organizovali Mašinski fakultet Univerziteta u Banjaluci i Univerzitet u Rejkjaviku na temu geotermalnih i obnovljivih izvora energije.
Ali potreban je onaj prvi, za nas možda i najteži korak- odluka.
Geotermalni izvori
“Iako nikada nisu urađene dubinske bušotine jer je za njih potrebno dosta novca, sva dosadašnja istraživanja i mapiranja pokazuju da se Banjaluka nalazi na jezeru vruće vode i to ne samo Banjaluka, već kompletan sjeverni dio Bosne i Hercegovine sa očekivanim temperaturama od oko 100, 110 stepeni”, istakao je Petar Gvero, profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta pojašnjavajući da bi korištenjem geotermalnih izvora dobili potpuno nezavisan izvor energije za obezbjeđivanje grijanja, a da bi od ostatka toplote, kao što rade na Islandu, mogli snadbjevate plastenike, staklenike ili odleđivati puteve zimi umjesto da se ogromni novci troše na zimske službe.
Dodaje i da je u zadnjih 50 godina je bilo pokušaja da se sa geotermalnim vodama krene dalje od teoretskih razmatranja, i da se posljednji ozbiljan pokušaj desio za vrijeme mandata gradonačelnika Dragoljuba Davidovića, gdje je firma sa Islanda, MANVIT, dobila istražnu koncesiju, uradila dosta istraživanja, ali nisu realizovali probnu bušotinu, jer su se susreli sa birokratskim problemima na nivou Vlade RS. U međuvremenu se promijenio gradonačelnik i taj projekat je ostao da čeka neka bolja vremena.
“Mi smo spremni pomoći, ali kako će reagovati gradske vlasti to zavisi isključivo od njih”, poručio je Gvero.
Ogromni potencijal solarne energije i vjetra
Danijela Kardaš Ančić, viši asistent na Mašinskom fakultetu govorila je o ogromnom potencijalu naše zemlje kada su u pitanju energija vjetra i sunca, pretežno u Hercegovini.
Kako je pojasnila solarni kolektori mogu biti fotonaponski i toplinski. Prvi proizvode električnu energije, a drugi, toplinski proizvode toplinsku energiju za zagrijavanje tople vode, Oba sistema naglasila je mogu značajno smanjiti potrošnja konvencionalnih izvora energije te smanjiti zagađivanje okoline štetnim tvarima.
Inače prema podacima Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije (IRENA), BiH ima godišnji potencijal od 30 teravat sati što je skoro tri puta više od sadašnje potrošnje električne energije, ali kada je konkretno u pitanju proizvodnja iz solarnih elektrana jako malo se proizvodi.
Toplotne pumpe
Diplomirani inženjer mašinstva i docent na Mašinskom fakultetu u Banjaluci, Milovan Kotur, obrazložio je kako funkcionišu toplotne pumpe, koje mogu da koriste vazduh i da u njemu akumuliranu energiju koriste za grejanje i klimatizaciju.
Toplotna pumpa koriti ¾ obnovljive energije i samo ¼ električne energije za proizvodnju toplote.
“Naveo bih o par primjera u Banjaluci imamo stambenu zgradu koja ima toplotnu pumpu snage 260 kilovati (kW), ali možda su bolji primjeri sportska dvorana Arena Gradiška koja je počela sa radom prošle godine i koja ima toplotnu pumpu snage 6 000 kW I dražavni zatvor koji ima toplotnu pumpu od 1600 kW”, naglasio je Kotur.
Rejkavik- grad jeftine električne energije
Na seminaru su govorili i gosti iz Rejkjavika grada koji ima najveći geotermalni sistem grijanja na svijetu. Zahvaljujući tome, proizvode jeftinu električnu energiju, toplotnu energiju za grijanje grada, poljoprivredu, a pored kompleksa Univerziteta imaju i jedinu grijanu plažu na svijetu.
Ma kako neobično ili čak neverovatno zvučalo, Islanđani su i otpad sa deponija pretvorili u izvore energije.
Tako novi sistem tretmana otpada u Reykjaviku podrazumijeva da se, zahvaljujući prethodnom odvajanju i reciklaži, na deponiju dominantno dostavlja organiski dio otpada. Međutim, on se ovdje ne odlaže, već se dalje tretira u bioreaktorima, od njega se dobija biogas, iz koga se potom uklanja ugljen dioksid, a kao finalni produkt dobija biometan. Riječ je o gasu sa 95% udjela metana, koji se potom cjevovodima vodi direktno do nekoliko benzinskih pumpi i potom direktno koristiti u automobilskim motorima, a ljudi koji ga koriste imaju čak i određene subvencije.
