Od 12. do 17. novembra mladi iz Bosne i Hercegovine i Srbije učestvuju na trećoj po redu studijskoj posjeti „Put sjećanja na djecu stradalu u ratu“, tokom koje će obići spomen-obilježja posvećena djeci ubijenoj tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Posjeta obuhvata Prijedor, Banjaluku, Maglaj, Vitez, Sarajevo, Istočno Sarajevo i Konjic, a njen cilj je otvaranje prostora za razgovor o kulturi sjećanja, odgovornosti prema žrtvama i mogućnostima zajedničke memorijalizacije.
Prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva, tokom rata u Bosni i Hercegovini ubijeno je 3.132 djece. Iza ovog broja nalaze se prekinuta djetinjstva, porodice koje su izgubile svoje najmlađe članove i zajednice koje se i danas suočavaju s pitanjem kako sačuvati sjećanje na njih.
Iako su djeca činila dio ukupnih civilnih i vojnih žrtava rata, njihovo stradanje nije bilo jednako zastupljeno u svim lokalnim zajednicama. Pojedina mjesta ostala su posebno obilježena ubistvima djece, a način na koji se danas čuva sjećanje na njih govori mnogo i o odnosu društva prema prošlosti.
Studijsku posjetu 13. novembra započinjemo u Prijedoru, gradu u kojem još uvijek ne postoji spomenik posvećen ubijenoj djeci, kakve ćemo obići tokom ovog putovanja. Ipak, već dvanaest godina traje inicijativa porodica i građana čiji je cilj izgradnja spomenika za 102 ubijene prijedorske djece. Ova inicijativa predstavlja dugogodišnju borbu za pravo porodica da njihova djeca dobiju dostojno mjesto u javnom prostoru i kolektivnom sjećanju.
Istog dana posjećujemo Banju Luku i spomenik „Dvanaest beba“, posvećen dvanaest prerano rođenih beba koje su umrle usljed nedostatka medicinskog kisika na početku rata. Spomenik se nalazi u centru grada, a njegova umjetnička forma uklopljena je u gradski ambijent. Ipak, uprkos značaju događaja kojem je posvećen, ostaje nedovoljno vidljiv u javnom prostoru.
U Maglaju ćemo obići spomenik „Velika kuća“, posvećen djeci stradaloj tokom rata. Naziv spomenika simbolično podsjeća na dječija igrališta između stambenih zgrada, koja su u ratnim okolnostima postajala njihova velika kuća i prostor u kojem su provodila najveći dio vremena. Posebnu vrijednost ovog spomenika predstavlja činjenica da na njemu nema nacionalnih ni vjerskih obilježja. On pripada svoj djeci, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, jer je njihov primarni identitet, to što su bili djeca.
Četrnaestog novembra posjetu nastavljamo u Vitezu, gdje ćemo obići spomenik „Osmica“. Podignut je na mjestu na kojem je granata ubila osmero djece, pet dječaka i tri djevojčice. Njihovi roditelji su vlastitim sredstvima i trudom uredili prostor i podigli spomenik, nastojeći sačuvati sjećanje na svoju djecu. Ipak, spomenik je godinama ostajao gotovo nevidljiv, a roditelji ni danas nisu uspjeli dobiti građevinsku dozvolu za njegovu izgradnju. Odgovornost za granatu ispaljenu na civilni prostor, u kojem su se nalazile kuće i djeca, do danas nije sudski utvrđena.
U Sarajevu ćemo posjetiti Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, koje se nalazi u Velikom parku. Spomenik je izgrađen 2009. godine, a njegov simbolički oblik predstavlja majku i dijete. Na njemu su ispisana imena 521 djeteta ubijenog tokom opsade Sarajeva.
Posljednjeg dana studijskog putovanja posjetićemo Istočno Sarajevo i „Spomenik ubijenoj djeci Srpskog Sarajeva“, koji se nalazi ispred Osnovne škole „Sveti Sava“. Izgrađen je 2018. godine, a njegovu umjetničku formu obilježava simbol golubova.
Putovanje završavamo u Konjicu, posjetom spomeniku „Našoj djeci“, koji je ujedno bio jedan od glavnih motiva za organizovanje ove studijske posjete. Na spomeniku, podignutom 2001. godine, ispisana su imena šesnaestero ubijene djece iz sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini.
Spomenik „Našoj djeci“ predstavlja jedan od najznačajnijih primjera zajedničke memorijalizacije stradanja djece u Bosni i Hercegovini. Njegova poruka ne pravi razlike među žrtvama i ne dijeli djecu prema nacionalnoj pripadnosti. Uprkos tome što postoji više od dvije decenije, ostao je gotovo nepoznat široj javnosti, medijima, civilnom društvu i naučnoj zajednici.
Teško je ne postaviti pitanje zašto su upravo ovakvi spomenici, koji nikoga ne isključuju i koji stradalu djecu posmatraju prije svega kao djecu, toliko nevidljivi. Da li smo kao društvo spremni prihvatiti kulturu sjećanja koja ne počiva na podjelama, već na zajedničkom ljudskom gubitku?
Više od obilaska spomenika
Ova studijska posjeta nije zamišljena samo kao obilazak spomen-obilježja. Ona je prilika da mladi iz različitih sredina i država razgovaraju o tome kako se sjećamo, čije žrtve prepoznajemo i kakvu odgovornost imamo prema prošlosti. Kroz susrete s predstavnicima porodica, inicijativa i organizacija koje se bave memorijalizacijom, učesnici i učesnice imaće priliku da čuju različita iskustva, preispitaju postojeće narative i razgovaraju o mogućnostima izgradnje kulture sjećanja koja ne produbljuje podjele.
Sjećanje na ubijenu djecu ne bi smjelo biti prostor novih podjela. Njihova imena i životi podsjećaju nas na zajedničku odgovornost da se zločini ne zaborave, da se poštuje dostojanstvo svake žrtve i da buduće generacije odrastaju u društvu u kojem empatija, solidarnost i poštovanje ljudskih prava imaju prednost nad nacionalnim i političkim podjelama.
Studijsku posjetu „Put sjećanja na djecu stradalu u ratu“ zajednički organizuju Centar za mlade „KVART“ iz Prijedora i Centar za kritičko obrazovanje iz Niša, u okviru projekta „Remembering Together: Youth-Led Media for Reconciliation in the Western Balkans“, koji je podržao Regionalni ured za saradnju mladih RYCO /Regional Youth Cooperation Office RYCO.