Republikanci Donalda Trumpa pretrpjeli su jedan od najtežih poraza na američkim međuizborima u posljednjih pola vijeka. Demokrati su preuzeli kontrolu nad oba doma Kongresa, osvojili najmanje sedam republikanskih senatorskih mjesta i ostvarili pobjede u saveznim državama u kojima decenijama nisu uspijevali pobijediti.
Razmjere poraza podstakle su poređenja s međuizborima iz 1974. godine, održanim nakon afere Watergate i ostavke tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona.
Takvu ocjenu iznio je i republikanski senator Ted Cruz, jedan od najpoznatijih Trumpovih stranačkih saveznika. On je rezultate izbora opisao kao „plavi cunami“ i poraz kakav Republikanska stranka nije doživjela još od Watergatea.
„Ovo nije bio samo plavi talas, nego plavi cunami. Bilo je to teško batinanje. Nisu to bili samo loši međuizbori poput onih 2006. godine, nego odbacivanje republikanaca razmjera Watergatea“, poručio je Cruz nakon izbora.
Poređenje s 1974. godinom
Na međuizborima 1974. godine republikanci su izgubili približno 48 mjesta u Predstavničkom domu i pet mjesta u Senatu, prema jednoj od uobičajenih evidencija izbornih promjena. Nakon izbora demokrati su imali 291 od ukupno 435 mjesta u Predstavničkom domu, dok je republikancima pripalo svega 144.
Ovogodišnji rezultati već pokazuju veći republikanski gubitak u Senatu nego 1974. godine. Demokrati su preuzeli najmanje sedam senatorskih mjesta, između ostalih u Teksasu, Kanzasu, Ajovi, Ohaju, Mejnu te Sjevernoj i Južnoj Karolini.
U Predstavničkom domu demokrati su osvojili više od 25 izbornih okruga koje su prethodno kontrolisali republikanci. Prema trenutnim projekcijama, ukupan neto gubitak republikanaca mogao bi se približiti brojkama iz 1974. godine, kada je stranka pretrpjela jedan od najvećih poraza u periodu nakon Drugog svjetskog rata.
Da li je ovo najveći poraz u posljednje 52 godine?
Ipak, kada je riječ o pojedinačnim izbornim pokazateljima, ovogodišnji rezultat nije najveći republikanski poraz od 1974. godine.
Republikanci su 1986, tokom drugog mandata Ronalda Reagana, izgubili osam senatorskih mjesta, jedno više nego što su do sada izgubili na izborima 2026. godine.
U Predstavničkom domu zabilježili su još veći gubitak 2018. godine, tokom prvog Trumpovog mandata, kada su ostali bez 41 mjesta.
Na međuizborima 2006. godine, za vrijeme predsjednika Georgea W. Busha, republikanci su izgubili 30 mjesta u Predstavničkom domu i šest u Senatu. Demokrati su tada preuzeli kontrolu nad oba doma Kongresa.
Upravo je 2006. godina bila posljednji put prije ovogodišnjih izbora da je Republikanska stranka na istim međuizborima izgubila većinu u oba doma. Razlika u odnosu na 1974. jeste u tome što su demokrati i prije izbora te godine imali većinu u Kongresu, a izborni rezultat omogućio im je da je dodatno učvrste.
Nixonova ubjedljiva pobjeda dvije godine prije Watergatea
Poređenje s 1974. godinom posebno je zanimljivo zbog činjenice da je Nixon samo dvije godine ranije ostvario jednu od najubjedljivijih pobjeda u istoriji američkih predsjedničkih izbora.
Na izborima 1972. godine osvojio je 49 od 50 saveznih država, 520 elektorskih glasova i 60,7 odsto glasova birača. Njegov demokratski protivkandidat George McGovern dobio je 37,5 odsto glasova, odnosno gotovo 18 miliona manje od Nixona.
Uprkos takvoj pobjedi republikanaca na predsjedničkim izborima, demokrati su zadržali većinu u oba doma Kongresa.
Donald Trump je 2024. godine takođe pobijedio na predsjedničkim izborima, osvojivši približno 77,3 miliona glasova, odnosno 49,8 odsto, naspram 75 miliona glasova i 48,3 odsto koliko je osvojila Kamala Harris. Trump je dobio 312 elektorskih glasova i pobijedio u svih sedam ključnih saveznih država, ali je njegova pobjeda bila znatno tijesnija od Nixonove.
Postoji i važna razlika u rasporedu političke moći. Republikanci su 2024. osvojili Bijelu kuću i kontrolu nad oba doma Kongresa, dok Nixonova pobjeda 1972. nije promijenila demokratsku većinu u zakonodavnoj vlasti.
Watergate i ekonomska kriza
Nixonov drugi mandat obilježila je afera Watergate, koja je razotkrila zloupotrebu državnih ovlašćenja i pokušaje prikrivanja odgovornosti za provalu u sjedište Demokratske stranke.
Nakon objavljivanja snimaka razgovora iz Bijele kuće, Nixon je izgubio podršku dijela sopstvene stranke. Suočen s gotovo izvjesnim opozivom, 9. avgusta 1974. godine podnio je ostavku.
Naslijedio ga je Gerald Ford, koji je samo mjesec dana kasnije pomilovao Nixona, izazvavši dodatne političke kontroverze.
Republikanci su tako na međuizbore izašli opterećeni posljedicama afere Watergate, ali i ozbiljnom ekonomskom krizom. Američka privreda 1974. godine suočavala se s recesijom, visokom inflacijom i posljedicama naftne krize iz prethodne godine. Rast cijena energije i pogoršanje životnog standarda dodatno su pojačali nezadovoljstvo birača.
Iran, visoki troškovi života i korupcija
Republikanci su se na međuizborima 2026. godine suočili s drugačijim okolnostima, ali su ekonomska pitanja ponovo bila među ključnim razlozima nezadovoljstva birača.
Prema istraživanjima raspoloženja birača koje je objavio Associated Press, na izborne rezultate uticali su visoki troškovi života, inflacija, rat s Iranom i zabrinutost zbog korupcije.
Trump je nakon izbora priznao da je rat s Iranom, koji je doprinio rastu cijena goriva, nanio štetu republikancima. Potpredsjednik JD Vance takođe je rat izdvojio kao jedan od glavnih razloga izbornog poraza.
Demokrati su, osim toga, ostvarili pobjede u nizu tradicionalnih republikanskih uporišta. U Teksasu su prvi put od 1988. godine pobijedili na izborima za Senat, dok su u Kanzasu takav rezultat ostvarili prvi put od 1932. godine.
Šta poraz znači za Trumpa?
Međuizbori 1974. održani su gotovo tri mjeseca nakon Nixonove ostavke, kada je predsjedničku dužnost već obavljao Gerald Ford. Demokrati su nakon glasanja dodatno učvrstili većinu u oba doma Kongresa, dok su republikanci ostali bez značajnog broja zastupničkih i senatorskih mjesta.
Trumpov drugi predsjednički mandat traje do januara 2029. godine, a demokrati će 3. januara 2027. preuzeti kontrolu nad oba doma Kongresa.
To im otvara mogućnost da blokiraju Trumpov zakonodavni program, pokreću kongresne istrage i zaustavljaju predsjednička imenovanja za koja je potrebna potvrda Senata.
Istorija, međutim, pokazuje da težak poraz na međuizborima ne mora nužno značiti i dugotrajan gubitak predsjedničke vlasti.
Republikanci su se nakon Watergatea već 1980. godine vratili u Bijelu kuću pobjedom Ronalda Reagana, a iste godine ponovo su osvojili i većinu u Senatu.
Demokrati su, s druge strane, kontrolu nad Predstavničkim domom zadržali sve do 1994. godine, kada su republikanci, nakon četiri decenije, ponovo osvojili većinu.