Bosna i Hercegovina je juče i zvanično završila na “sivoj listi” globalnog tijela za borbu protiv pranja novca – FATF-a. Odluka donesena u junu 2026. godine znači da je zemlja označena kao rizična jurisdikcija kada je riječ o finansijskom kriminalu i finansiranju terorizma.
Ovo nije prvi put. BiH je već bila na istoj listi od 2015. do 2018. godine. Razlika je što se ovaj put upozorenja nisu ignorisala nekoliko mjeseci, nego godinama. Zato je pitanje “kako smo dospjeli ovdje” zapravo pogrešno. Pravo pitanje je, ko je odlučio da se ništa ne uradi?
Sve se znalo unaprijed
Još 2024. godine međunarodne institucije su jasno rekle da BiH ima ozbiljne rupe u sistemu borbe protiv pranja novca. Godinu kasnije, ulazimo u režim nadzora. To je bio posljednji alarm. Poruka je bila jednostavna- ili ćete srediti sistem – ili idete na sivu listu. Izabrali smo drugo. U cijeloj priči postoji vrlo konkretan problem i vrlo konkretna odgovornost. Dva zakona nisu donesena na vrijeme. Dva. Bez njih nema ozbiljne borbe protiv finansiranja terorizma i nema efikasnog oduzimanja ilegalno stečene imovine. To nisu tehnički detalji. To je osnova sistema. I nisu “zapeli negdje u proceduri” sami od sebe. Neko ih nije pogurao.
Mjesto gdje je sve stalo
Ako se traži politička odgovornost, ona ne počinje na nižim nivoima. Počinje na vrhu. Vijeće ministara BiH je mjesto gdje su stvari stale. Tu se predlažu zakoni, tu se koordinira, tu se odlučuje. I tu se nije odlučilo. Priča da je sistem komplikovan i da su nadležnosti podijeljene jeste tačna. Ali to ne mijenja činjenicu da su međunarodne obaveze države, državna odgovornost.
Ono što BiH izdvaja nije samo problem sa zakonima. To je način na koji sistem funkcioniše. Ili bolje rečeno – ne funkcioniše. Jer država kaže- entiteti su nadležni. Entiteti kažu- država kasni. I na kraju – niko nije odgovoran.
Ako se stvari pojednostave, odgovornost se može svesti na nekoliko adresa:
- Vijeće ministara – jer zakoni nisu završili tamo gdje treba
- resorna ministarstva – jer nisu odradila svoj dio posla na vrijeme
- parlamentarna većina – jer nije ubrzala proces
I da – i entiteti imaju dio odgovornosti, posebno kada je riječ o implementaciji. Ali ključni problem nije gdje je nadležnost. Problem je što niko nije osjećao pritisak da uradi posao za koji je plaćan i za koji je izabran.
I šta sad?
Siva lista neće srušiti ekonomiju preko noći. Ali hoće polako jer banke će usporiti transakcije, investitori će dvaput razmisliti, a poslovanje će postati skuplje. I to će trajati dok se ne uradi ono što se već godinama odgađa. A najveća ironija je što su donosioci odluka znali šta treba uraditi. Za to im nije trebao nikakav novi plan. Nije bilo nepoznanica. Postojao je samo jedan problem- volja da se to stvarno uradi.
A dok se to ne promijeni i dok se ne počne odgovarati za nerad, svaka nova lista biće samo nastavak iste priče.