Trg Krajine ponovo je mjesto na kojem se lomi pitanje slobode okupljanja u Banjaluci. U vrijeme gradonačelnika Igora Radojičića, policija je sprečavala okupljanja grupe „Pravda za Davida“, dok je Draško Stanivuković, tada opozicionar, kritikovao takav odnos prema građanima i obećavao da će Trg biti slobodan za sve. Danas, kada je on na čelu Gradske uprave, policija zabranjuje skup podrške studentima u Srbiji, a iz gradske vlasti izostaje javna reakcija.
Ironija je utoliko veća što je Stanivuković upravo slobodu govora i okupljanja predstavljao kao jednu od razlika između svoje i prethodne vlasti. Kao simbol tog obećanja postavljen je i megafon u blizini Trga Krajine, zamišljen kao prostor na kojem građani mogu slobodno da iznesu svoje stavove. Međutim, kada su studenti i njihovi podržavaoci poželjeli da se okupe, taj simbol slobode nije spriječio zabranu.
Aleksandar Jokić, advokat iz Banjaluke, kaže da su se u Banjaluci promijenili akteri, ali ne i odnos prema protestima.
„Mislim da se vremena nisu promijenila, kao što smo vidjeli i u mnogim drugim stvarima. Promijenili su se samo akteri, a situacija je ostala ista ili barem dovoljno slična. Ne znamo koliko bi gradonačelnik bio defanzivan ili protiv mirnog okupljanja da su protesti bili djelimično usmjereni protiv njega. U ovom slučaju on se postavio kao neutralni posmatrač, kao i vlast, odlučivši da ne komentariše situaciju niti da pruži podršku studentima, već je dopustio da se skup zabrani bez ikakvog javnog reagovanja. To nije iznenađujuće, imajući u vidu da su članovi, simpatizeri, pa čak i ljudi iz njegove organizacije bili odgovorni za napad na studentkinju”, rekao je Jokić za BUKU.
On kaže da se nakon takvih događaja nije se moglo očekivati da će se gradonačelnik oglasiti u zaštitu studenata i njihovog prava na mirno okupljanje.
“Čak i ako bi se oglasio, vjerujem da bi podržao policiju, a ne slobodu okupljanja i građane koji žele da iskažu podršku studentskom pokretu u Srbiji. Mislim da još nismo svjesni razmjera ove represije. Ovo su mali skupovi koji nisu imali ambiciju da prerastu u masovne proteste, niti su bili usmjereni protiv lokalnih ili republičkih vlasti. Nisu predstavljali ozbiljnu prijetnju bilo kome. Možemo samo zamisliti kakav bi odgovor državnog aparata uslijedio kada bi se radilo o protestima s jasnom porukom protiv vlasti, koji bi imali potencijal da okupe veliki broj ljudi. Koliko bi tek tada represija bila snažna i koliko bi takvih skupova bilo zabranjeno”, pita se Jokić.
Trg Krajine je, prema Zakonu o javnom okupljanju, jedno od mjesta na kojima je moguće organizovati skup, uz Park „Mladen Stojanović“.
“Kada je riječ o megafonu postavljenom u blizini Trga Krajine, koji je promovisan kao simbol slobodnog izražavanja i slobodnog govora, smatram da je riječ o simbolu još jednog ispraznog obećanja i populizma u ovom gradu. U prijavi posljednjeg skupa podrške studentima nije precizirano na kojem dijelu Trga Krajine bi se okupljanje održalo. Teoretski, ono je moglo biti organizovano i ispred tog megafona ili u njegovoj neposrednoj blizini. Međutim, skup je zabranjen, a gradske vlasti su ostale bez komentara”, pojašnjava Jokić.
To pokazuje da je taj megafon, dodaje Jokić, bio dio dnevno-političke igre, kao i mnogi drugi simboli i projekti u ovom gradu, a ne izraz stvarnog opredjeljenja gradonačelnika i ljudi oko njega za slobodu govora i mirnog okupljanja.
“Ironično je što je upravo Igor Radojičić, protiv čije je politike taj megafon simbolično bio usmjeren, danas politički blizak Stanivukoviću i dio njegovog novog pokreta. Građanima je svojevremeno poručivano da će odlaskom prethodne vlasti Banjaluka dobiti slobodu mirnog okupljanja i govora. Ipak, danas se skupovi ponovo zabranjuju. Zbog toga smatram da se suštinski ništa nije promijenilo. Promijenili su se ljudi na političkim pozicijama, ali ne i odnos prema građanima koji žele da izraze nezadovoljstvo ili podrže one čiji se glas ne čuje dovoljno”, ističe Jokić.
Izvršni direktor Helsinškog parlamenta građana Banjaluka Aleksandar Žolja smatra da je u Banjaluci sve teže organizovati protestna okupljanja, posebno kada su ona povezana s kritikama vlasti u Srbiji i predsjednika te zemlje Aleksandra Vučića. Ocjenjuje da restriktivni propisi, prebacivanje odgovornosti na organizatore i strah od posljedica doprinose tome da građani sve rjeđe izlaze na ulicu i javno iskazuju nezadovoljstvo.
„Čini mi se da je protestna okupljanja sve teže i teže organizovati, upravo zato što MUP RS uglavnom brani mirna okupljanja. Posebno ako se uzme u obzir nešto što je usmjereno protiv predsjednika Vučića i, uopšte, protiv Srbije. Znamo da svaka vrsta okupljanja podrške studentskoj listi ovdje znači nešto protiv Vučića. Ako naše vlasti to dozvole, moglo bi se protumačiti da su protiv njega. To je ovdje najveći problem“, kaže Žolja za BUKU.
Dodaje da je Zakon o javnom okupljanju Republike Srpske prilično restriktivan, između ostalog i zato što se sve više odgovornosti prebacuje na organizatore.
„Na taj način se, u stvari, želi demotivisati bilo ko ko želi mirno da protestuje. Protesti su rijetki i imamo neku vrstu autocenzure, jer nam se usadi strah da izađemo na ulicu, tražimo svoja prava ili uputimo određene zahtjeve. Takva praksa je prilično rijetka, a vlastima uopšte nije u interesu da se to promijeni, posebno kada je riječ o studentskoj listi i nečemu što se može protumačiti kao protivljenje Vučiću“, ističe Žolja.
Prema njegovoj ocjeni, građani danas žive pod većim pritiscima, a razlozi za sve rjeđe proteste nisu samo institucionalna ograničenja već i razočaranje u mogućnost promjena.
„Ljudi su razočarani nemogućnošću da se bilo šta promijeni i time što se protestima ne uspijeva ništa riješiti. Zbog toga odustaju. S druge strane, imamo egzodus ljudi. Progresivni ljudi, koji bi možda izašli i borili se za dobrobit ovog društva, otišli su jer su digli ruke od svega“, smatra Žolja.
Dodaje da s vremenom slabe i motivacija i nada da su promjene moguće, što dodatno utiče na spremnost građana da se angažuju i javno izraze nezadovoljstvo.
Govoreći o megafonu koji je gradonačelnik Draško Stanivuković postavio u blizini Trga Krajine, predstavljajući ga kao mjesto na kojem građani mogu slobodno iznijeti svoje stavove, Žolja smatra da bi taj prostor trebalo više koristiti, uprkos tome što je upitno koliko je prvobitna ideja bila ozbiljna.
„Mislim da taj prostor treba više koristiti. Vjerovatno bi gradonačelniku bilo drago da ga građani koriste, tako da ga u svakom slučaju treba koristiti“, kaže Žolja.
Ipak, smatra da je riječ o još jednom od gradonačelnikovih obećanja koja nisu bila zasnovana na ozbiljnoj i dugoročnoj namjeri.
„To je samo jedna od gradonačelnikovih ideja iz prošlosti koje on tako izbacuje, a da, rekao bih, ne misli ozbiljno niti dugoročno. Ali ako je već to napravio, mislim da taj prostor treba što više koristiti“, zaključuje Žolja.
Poslali smo i Gradskoj upravi upit koliko su moguća mirna okupljanja u Banjaluci i da li se građani mogu okupiti oko megafona da izraze svoje potencijalno nezadovoljstvo određenim pojavama u društvu u kojem živimo.