U uslovima neprekidnog rasta cijena hrane, stanovanja, prevoza i komunalnih usluga, pitanje visine plate u Bosni i Hercegovini preraslo je iz ekonomskog u ključno egzistencijalno pitanje. Dok poslodavci konstantno upozoravaju na visoke troškove poslovanja i borbu za očuvanje radnih mjesta, radnici sve glasnije poručuju da od punog radnog vremena žele dostojanstven život — mogućnost da prehrane porodicu, školuju djecu i planiraju budućnost bez ulaska u zaduženja i kredite.
Za dostojanstven život u RS potrebno najmanje 2.000 KM
Najnovije istraživanje Saveza sindikata Republike Srpske sprovedeno u septembru donosi poražavajuće podatke o stvarnom položaju zaposlenih. Čak 94,15 odsto ispitanika smatra da je za dostojanstven život potrebna mjesečna neto plata od najmanje 2.000 KM. Sa druge strane, gorka realnost pokazuje da više od 83 odsto radnika trenutno prima iznos koji je daleko ispod te granice, dok značajan dio učesnika ističe da bi realan iznos morao biti i do 2.500 KM. Zbog takvih uslova, oko 37 odsto radnika aktivno razmišlja o odlasku iz zemlje.
Dostojanstvena plata već odavno ne podrazumijeva samo gole troškove hrane i režija, već i adekvatno stanovanje, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, prevoz, društveni život i osnovnu finansijsku sigurnost.
Prosječna plata u Federaciji ne pokriva ni polovinu troškova
Slična, ako ne i teža situacija zabilježena je u Federaciji BiH, gdje zvanični podaci Saveza samostalnih sindikata pokazuju dubok jaz između primanja i osnovnih životnih potrepština. Sindikalna potrošačka korpa za avgust 2026. godine iznosila je 3.810,70 KM za četvoročlanu porodicu, dok je prosječna neto plata pokrivala tek 44,98 odsto tog iznosa. Najniža plata u FBiH pokriva poražavajućih 26,95 odsto minimalnih životnih troškova.
Najveći dio izdataka u potrošačkoj korpi odlazi na prehranu — čak 43,58 odsto, što pokazuje da se većina kućnih budžeta potroši isključivo na osnovne životne namirnice.
Prerađivački sektor u minusu za 5.000 radnika
Iako u Uniji poslodavaca RS ne spore da plate moraju rasti, upozoravaju da administrativno nametanje povećanja bez pokrića u realnom sektoru može ugroziti sama radna mjesta. Predsjednik Unije poslodavaca RS Zoran Škrebić iznio je alarmantan podatak iz izvozno orijentisanog sektora, naglasivši da je prerađivačka industrija Srpske u posljednje tri godine izgubila oko 5.000 zaposlenih. Prosječna plata u ovom sektoru iznosi oko 1.400 KM i znatno je ispod republičkog prosjeka.
Škrebić ističe da ekonomski potresi u Evropi direktno pogađaju domaće izvoznike te da se rješenja moraju tražiti u skladu sa makroekonomskim pokazateljima kako bi preduzeća uopšte opstala.
Potrošačka korpa odletjela u nebo
Koliko je kupovna moć građana devastirana u proteklim decenijama najbolje pokazuju uporedni podaci. Primjera radi, 2009. godine prosječna plata iznosila je 790 KM, dok je potrošačka korpa stajala na 1.396 KM. Od tada do danas, plata je porasla za 479 KM, ali je potrošačka korpa skočila za čak 1.597,50 KM.
Ovakav jaz stvorio je opasan ekonomski začarani krug. Profesor Ekonomskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević ukazuje na dvostruki problem — masovan odliv radne snage zbog niskih primanja, ali i sve prisutniju praksu isplate dijela plate “na ruke”. Prema njegovim riječima, suzbijanje te prakse i prijavljivanje punog iznosa poboljšali bi položaj zaposlenih, njihova buduća penzijska primanja i kreditnu sposobnost.
Mlinarević smatra da država mora hitno intervenisati smanjenjem doprinosa na plate i grantovima za modernizaciju proizvodnje, kako bi poslodavci uopšte mogli podnijeti veće zarade. Dok zvaničnici kroz statističke izvještaje plasiraju priču o rastu primanja, poruka sa terenaje jasna: sve dok dvije trećine radnika radi za iznose koji ne pokrivaju ni polovinu potrošačke korpe, priča o “ekonomskom napretku” ostaje samo prazno slovo na papiru.