Nakon ubistva žene u Bihaću, u 11 gradova u Bosni i Hercegovini danas će biti održani protesti. Bez zvaničnog organizatora, protesti će biti rezultat i način da se samoorganizovane žene suprotstave nasilju nad ženama i patrijarhalnom poimanju žene kao vlasništva muškarca. Od 2017. godine, u Bosni i Hercegovini ubijeno je najmanje 60 žena, a posljednji slučaj ubistva žene u Bihaću smatra se femicidom odnosno ubistvom žene, jer je žena. Poruke da nisu muško vlasništvo, da su ravnopravne, da njihovi brakovi i okruženje nisu kavezi, poslaće žene iz svih dijelova BiH. Članice neformalne grupe “Nisam tražila”, koje podržavaju proteste, ogradile su se od svih političkih subjekata, agencija i organizacija koje pokušavaju prisvojiti proteste ili ih koristiti za vlastitu promociju. S predstavnicama “Nisam tražila” razgovarali smo o sutrašnjim protestima.
BUKA: Koji će biti zahtjevi sa okupljanja najavljenih u petak širom BiH?
Zahtijevamo uvođenje pravne definicije femicida, uvođenje femicida kao krivičnog djela u sve zakonske i podzakonske akte, hitno usklađivanje krivičnih zakona s Istanbulskom konvencijom, osiguravanje prevencije i zaštite od nasilja nad ženama kroz nadležne institucije i multisektorske protokole. Također, tražimo dosljednu primjenu zakona i u slučajevima kada dođe do smrtnog slučaja kao posljedice nasilja u porodici, da se počiniocu sudi prema odredbama zakona koje će utvrditi težu kaznu.
BUKA: Koja je razlika između zločina iz strasti, ubistva, porodičnog nasilja… i femicida?
Femicid je zločin iz mržnje prema ženama, motiviran rodom žrtve. Gotovo da nema femicida kojemu nije prethodilo porodično nasilje, često i ranije prijavljeno policiji. Postoje brojni slučajevi femicida u kojima je počinilac od ranije poznat policiji, prijavljen za porodično nasilje, ali ne i adekvatno sankcionisan. Zabrana prilaska isprintana na listu papira pokazala se kao nedovoljna i uzaludna mjera. U Bosni i Hercegovini je od 2015. godine do danas ubijeno preko 60 žena od strane njihovih partnera. Živimo u izrazito patrijarhalnom društvu, u kojem muškarac vjeruje da ženi može i mora biti krvnik i sudija, samo zato jer je žena. Dakle, to nije zločin iz strasti, to nije porodično nasilje, to nije bilo koje ubistvo, to je femicid.
BUKA: Kada je u pitanju nasilje nad ženama, onda primjećujemo u komentarima na društvenim mrežama da se za to traži opravdanje. Je li tolerancija nasilja nad ženama nešto što pospješuje i ohrabruje nasilnike?
Upravo se po komentarima na društvenim mrežama može najtačnije osjetiti atmosfera društva u kojem živimo. To je društvo koje godinama njeguje kulturu nasilja nad ženama, opravdava ga i normalizira. Ne postoje zakoni koji definišu govor mržnje na internetu, a upravo je internet mjesto na kojemu se često potiče i poziva na nasilje nad ženama, što brojnim elektronskim medijima odgovara zbog “klika više”. Svi elektronski mediji bi trebali snositi punu odgovornost za ono što se piše po njihovim forumima i ispod članaka na društvenim mrežama.
BUKA: Prisustvovao sam ranije situaciji kada je prijateljica policiji prijavila nasilje u porodici u stanu pored njenog. Dobila je odgovor da se ne miješa. Je li nasilje privatna stvar?
Nasilje nikada nije i ne smije biti privatna stvar. Ljudi na Balkanu imaju običaj zvati policiju kada im smeta rođendanska muzika iz stana preko puta, ali kada čuju ženske krikove i pozive u pomoć, vole se praviti gluhi i kao da se to njih ne tiče. Moramo shvatiti da se apsolutno tiče svih nas i edukovati sve organe vlasti, pa i policiju, kako da propisno i pravilno reaguju u ovakvim slučajevima.
BUKA: Kad kažete u najavi protesta da femicid nema granice, na šta tačno mislite?
Mislimo na geografske, kulturološke i klasne granice. Femicid je globalni problem, a uzrok femicida je tradicionalna percepcija rodnih uloga, a ne alkohol, siromaštvo, preljuba. Ono se najčešće dešava u trenutku kada žena odluči izaći iz rodne uloge koja se od nje očekuje, a pogotovo u patrijarhalnim društvima (kakvo je i bosanskohercegovačko) u kojima je rašireno mišljenje kako žena mora biti podređena muškarcu i kako je žena muško vlasništvo. Muškarci koji ubijaju žene vrlo često nisu od ranije poznati izvršitelji krivičnih djela, a ubistva često prate i samoubistva, kao u posljednjem slučaju, što i dalje nije razlog da percipiramo ovakve događaje kao “porodične tragedije” i ne koristimo eufemizme kojima samoubistvo opravdava čin ubistva. Naprotiv, ono je dio istog problema.
BUKA: Koju poruku ćete poslati sa protesta?
Vrijeme je da se žene zakonski zaštite. Vrijeme je da svi društveni mehanizmi budu upregnuti u svrhu zaštite žena i prevenciju nasilja nad ženama. Vrijeme je da se femicid prepozna kao posebno krivično djelo i da bliske veze između žrtve i počinitelja postanu otežavajuća, a ne olakšavajuća okolnost u percepciji ove vrste zločina. Vrijeme je da se implementiraju doneseni zakoni. Da počinitelji dobiju maksimalne kazne, a žene koje prijave bilo kakvu vrstu nasilja, dobiju adekvatnu zaštitu. Naši zahtjevi su jasni, sada je vrijeme da se čuju!