Naučnici već dugo upozoravaju da Sunce nije vječno stabilno i da će se Zemlja tokom milijardi godina neizbježno mijenjati. Istraživanja naglašavaju da bi planeta kakvu danas poznajemo jednog dana mogla ostati bez kiseonika.
Studija objavljena u časopisu Nature Geoscience pokazuje da će atmosfera Zemlje za oko milijardu godina proći kroz dramatičnu transformaciju, nakon koje više neće biti pogodna za većinu oblika života koji danas postoje. Istraživači tvrde da je riječ o prirodnom procesu povezanom s evolucijom Sunca.
Danas je disanje nešto o čemu gotovo i ne razmišljamo. Kiseonik je sastavni dio života na Zemlji i ključ opstanka biljaka, životinja i ljudi. Ipak, naučnici objašnjavaju da taj balans nije vječan.
Prema njihovim modelima, nivo kiseonika u atmosferi ostat će relativno stabilan još oko 1,08 milijardi godina. Nakon toga uslijedit će nagli pad, koji će potpuno promijeniti uslove na planeti.
Zemlja bi tada počela ličiti na veoma davni svijet iz svoje prošlosti, iz vremena kada složen život još nije postojao.
Glavni razlog za ovaj proces krije se u samom Suncu.
Evo kako Sunce utječe na sve
Kako vrijeme prolazi, Sunce postaje sve sjajnije i oslobađa više energije. Taj spor, ali konstantan rast temperature utjecat će na Zemljinu atmosferu i količinu ugljen-dioksida u njoj.
A upravo je ugljen-dioksid ključan za fotosintezu.
Biljke, alge i mikroorganizmi koriste CO₂ kako bi proizvodili kiseonik. Kada ugljen-dioksida bude premalo, fotosinteza će početi slabiti, a proizvodnja kiseonika drastično će opasti.
Naučnici upozoravaju da taj proces neće biti postepen koliko se ranije mislilo. Umjesto sporog nestajanja kiseonika tokom milijardi godina, atmosfera bi mogla relativno brzo preći u potpuno drugačije stanje.
To znači da bi Zemlja izgubila uslove neophodne za opstanak većine složenih organizama.
U takvom svijetu više ne bi bilo životinja, šuma ni biljaka kakve danas poznajemo. Dominirali bi jednostavni mikroorganizmi sposobni da prežive bez kiseonika, slično bakterijama koje su postojale na ranoj Zemlji prije milijardi godina.
Okeani bi mogli ispariti
Istraživači su proučavali i scenario poznat kao „vlažni efekat staklene bašte“. Riječ je o procesu tokom kojeg ekstremno zagrijavanje planete izaziva masovno isparavanje vode s površine Zemlje.
Zanimljivo je da bi nestanak kiseonika mogao nastupiti čak i prije nego što okeani potpuno ispare.
Drugim riječima, atmosfera pogodna za disanje nestala bi mnogo ranije nego što bi Zemlja postala potpuno spržena planeta.
Otkriće ima veliki značaj i za potragu za životom u svemiru.
Do sada su naučnici kiseonik smatrali jednim od glavnih znakova da neka planeta možda podržava život. Međutim, ova studija pokazuje da život može postojati i u uslovima s veoma malo slobodnog kiseonika.
Zbog toga stručnjaci sada sve više razmatraju mogućnost da bi vanzemaljski organizmi mogli koristiti potpuno drugačije hemijske procese za opstanak.
Ipak, autori istraživanja naglašavaju da nema razloga za paniku.
Milijardu godina predstavlja vremenski period toliko ogroman da je praktično nezamisliv iz perspektive ljudske civilizacije. Za poređenje, složen život na Zemlji postoji mnogo kraće od toga.
Naučnici podsjećaju da postoje mnogo bliži izazovi koji mogu utjecati na budućnost čovječanstva, od klimatskih promjena do geoloških i kosmičkih događaja.
Ali ovo istraživanje ipak otvara važno pitanje, koliko je zapravo krhka ravnoteža koja omogućava život na Zemlji.
Kiseonik koji danas dišemo rezultat je milijardi godina evolucije, a ista ta priroda jednog dana mogla bi ponovo promijeniti pravila života na planeti.