U srijedu 22. aprila obilježava se dan sjećanja na žrtve logora smrti Jasenovac. Ovaj datum je izabran jer je tog dana 1945. godine nekoliko stotina preostalih zatočenika/ca pokušalo proboj iz logora. Preživjelo ih je svega stotinjak.
U vrijeme obilježavanja godišnjice proboja iz Jasenovca, u javnom se prostoru često pojavljuju dezinformacije te manipulativni i revizionistički narativi o ovom logoru smrti. Ovakvi sadržaji najčešće umanjuju razmjere počinjenih zločina ili na druge načine nastoje revidirati činjenice o Jasenovcu. Nerijetko, ovakve netačne informacije dospiju i u medije, a time i do šire publike.
U prilogu se nalazi pregled najčešćih dezinformacijskih narativa te manipulativnih i netačnih tvrdnji koje se pojavljuju u vrijeme godišnjice proboja zatočenika/ca činjenica o logoru Jasenovac, ali i činjenice o ovom logoru smrti koje dekonstruišu takve narative. Ovaj se pregled temelji na narativima uočenim tokom višegodišnjeg rada na provjeri činjenica kako u BiH, tako i u regiji.
Pregled je pripremilo Udruženje građana i građanki “Zašto ne”, organizacija u čijem sastavu djeluju dvije platforme za provjeru činjenica (fact-checking platforme): Istinomjer i Raskrinkavanje. Obje su verifikovane članice Međunarodne mreže za provjeru činjenica (IFCN), kao i Evropske mreže standarda provjere činjenica (EFCSN).
Godišnjica proboja zarobljenika koncentracionog logora Jasenovac, 22. april/travanj
Dvadeset i drugog aprila obilježava se godišnjica proboja iz koncentracionog logora Jasenovac u znak sjećanja na taj dan 1945. godine, kada je grupa zatočenika logora smrti pokušala bijeg. Komemoracije se održavaju u spomen-području Jasenovac u Hrvatskoj, kao i u Donjoj Gradini u Bosni i Hercegovini, na desnoj obali Save, gdje se nalazilo jedno od najvećih stratišta.
U javnom prostoru i danas su prisutni različiti narativi o sistemu logora Jasenovac koji nemaju uporište u historiografiji. Među njima su tvrdnje da Jasenovac nije bio logor smrti, već “radni” ili “sabirni” logor, čime se umanjuje i relativizuje razmjer zločina koje je počinio režim Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Romima, Jevrejima i drugim zarobljenicima. Osim toga, pojavljuju se i suprotstavljene manipulacije brojkama – od drastičnog umanjivanja do značajnog preuveličavanja broja žrtava – koje ne odgovaraju dostupnim dokazima. U pojedinim narativima odgovornost se prebacuje s ustaškog režima na komunističke vlasti, koje se istovremeno optužuju i za navodno prikrivanje “stvarne istine” o stradanju u Jasenovcu.
Mediji imaju profesionalnu odgovornost, posebno u vrijeme obilježavanja godišnjice proboja, da ovoj temi pristupe tako što će se osloniti na činjenice i provjerene informacije, kako bi se spriječili širenje dezinformacija i politizacija stradanja u Jasenovcu.
Sistem logora Jasenovac bio je aktivan od ljeta 1941. do kraja aprila 1945. godine. Prema konsenzusu savremene historiografije, Jasenovac je bio logor smrti u kojem su zatočenici sistematski ubijani, u skladu s politikama režima Nezavisne Države Hrvatske. Najveći broj žrtava činili su Srbi, zatim Romi i Jevreji, ali i pripadnici drugih grupa koje su bile označene kao nepodobne. Poimenični popisi koje su provele relevantne institucije u Hrvatskoj i Srbiji bilježe između 83.000 i 85.000 identifikovanih žrtava, dok se ukupne procjene, uzimajući u obzir i neidentifikovane, najčešće kreću između 100.000 i 130.000. Brojke od nekoliko stotina hiljada ubijenih u sistemu logora Jasenovac potekle su iz procjena o demografskim gubicima tokom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Ove su procjene vremenom postale zvanična statistika o broju poginulih, ali nije naučno verifikovana. Konačan broj vjerovatno nikada neće biti potpuno utvrđen, ali postojeći podaci iz poimeničnih popisa žrtava pružaju najpouzdaniji okvir za razumijevanje razmjera zločina.
