Predložene izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Srpskoj otvaraju niz ozbiljnih pitanja iz perspektive ljudskih prava, socijalne pravde i dostupnosti zdravstvene zaštite. Iako se kao cilj navodi preciznije uređenje sistema i efikasnije upravljanje resursima, sadržaj predloženih rješenja ukazuje na značajan pomak ka restriktivnijem modelu u kojem se dio odgovornosti i finansijskog tereta prenosi na same građane.
Posebnu zabrinutost izazivaju odredbe koje uslovljavaju pristup zdravstvenim uslugama uplatom doprinosa, uvode širok raspon participacije koji može doseći i polovinu cijene usluge, te jačaju diskreciona ovlaštenja Fonda bez jasnih mehanizama nezavisnog nadzora. U kombinaciji sa složenijim procedurama za ostvarivanje prava, uključujući refundacije i liječenje u inostranstvu, ove izmjene mogu u praksi dovesti do otežanog pristupa zdravstvenoj zaštiti, naročito za najranjivije kategorije stanovništva.
U tom kontekstu, ključno je razmotriti da li predloženi zakon ostaje u okvirima ustavnih i međunarodnih standarda koji garantuju pravo na zdravlje, jednak pristup uslugama i djelotvornu pravnu zaštitu, ili predstavlja korak unazad u ostvarivanju tih prava.
Tanja Vukomanović, narodna poslanica, kaže da ovaj prijedlog predstavlja ozbiljan udar na građane ali i zdravstveni sistem Republike Srpske i još jedan primjer loše prakse da se najvažnije odluke donose po hitnom postupku, kako bi se izbjegla ozbiljna stručna i javna rasprava, jer vjerujem da nema stručne osobe koja bi ove izmjene podržala.
Zdravstvena zaštita ne smije biti privilegija bogatih
“Ovim izmjenama se suštinski odstupa od osnovnih principa na kojima bi zdravstveni sistem trebalo da počiva, a to su dostupnosti i solidarnosti. Zdravstvena zaštita ne smije biti privilegija onih koji imaju novac, nego pravo dostupno svim građanima pod jednakim uslovima. Upravo zato posebno zabrinjava činjenica da se ovim zakonom dovode u pitanje i neka od osnovnih ustavnih prava građana, prije svega pravo na zdravstvenu zaštitu”, pojašnjava rekla je za BUKU Tanja Vukomanović.
Dodaje da smo početkom godine imali drastično povećanje cijene tzv. bolničkog dana, a sada svjedočimo novim mjerama koje dodatno finansijsko opterećenje prebacuju na građane.
“Participacija bi, prema predloženim rješenjima, mogla iznositi i do 50% cijene zdravstvene usluge, čime se javni zdravstveni sistem praktično približava cijenama privatnog sektora. To znači da će građani sa prosječnim i minimalnim primanjima biti dovedeni u situaciju da odlažu ili potpuno odustaju od liječenja. Dolazimo u situaciju da će se sve vise građana liječiti putem humanitarnih brojeva, i to ne u inostranstvu nego u svojoj zemlji”, ističe Vukomanović.
Napominje da je posebno problematično što država godinama toleriše neuplaćivanje poreza i doprinosa pojedinim javnim i privatnim preduzećima, a teret takvog sistema sada prebacuje na radnike.
“Radnik ne može natjerati poslodavca da izmiri obaveze, ali država može. Umjesto sankcionisanja poslodavaca koji ne izvršavaju svoje zakonske obaveze, kažnjavaju se građani koji od svoje plate pokušavaju obezbijediti osnovnu egzistenciju. Vlada ovdje umjesto krivca kažnjava žrtvu. Prijedlogom zakona radnik se dovodi u situaciju da, ukoliko doprinosi nisu uplaćeni, sam finansira troškove liječenja, a potom da naknadu potražuje od poslodavca, dobrovoljno ili sudskim putem. Apsurdno je očekivati da radnik koji nema novca za liječenje vodi dugotrajne i skupe sudske sporove protiv poslodavca kako bi ostvario pravo koje mu po zakonu pripada”, kaže Vukomanović.
Dodaje da u materijalima koje su dobii pred sjednicu Narodne skupštine ne postoji ozbiljna analiza socijalnih i ekonomskih posljedica ovakvih mjera.
“Nemamo procjenu koliko će građana zbog visokih troškova odustati od liječenja, niti na koji način će biti zaštićene najosjetljivije kategorije stanovništva: trudnice, djeca, penzioneri i hronični bolesnici. Klub poslanika PDP će preduzeti određene korake kako ne bi došlo do usvajanja ovog zakona. Tražićemo podršku svih poslanika, sindikata, Saveza potrošača, stručne javnosti i svih koji smatraju da zdravlje građana ne smije postati roba dostupna samo privilegovanima. Učinićemo sve da zaustavimo usvajanje ovakvog zakona, jer bi njegove posljedice bile katastrofalne, ne samo po kućne budžete građana, nego prije svega po zdravlje i dostojanstvo ljudi u Republici Srpskoj. Vlast nema pravo da krpi rupe u budžetu preko leđa, odnosno, u ovom slučaju preko zdravlja građana”, kaže naša sagovornica.
Željka Umičević, predstavnica Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, kaže da ovaj Prijedlog zakona ide u pravcu dodatnog prebacivanja tereta zdravstvenog sistema na građana/ke i radnike/ce.
“Posebno je problematično što se zakon donosi po hitnom postupku jer se radi o pitanju koje direktno utiče na osnovna ljudska prava i svakodnevni život ljudi. Kada se nešto ovako krupno gura brzo, bez ozbiljne javne rasprave, to samo po sebi govori nešto. Hitni postupak je opravdan kada postoji vanredna situacija npr. epidemija, katastrofa, nešto što ne trpi odlaganje. Ovdje toga nema. Ovdje se radi o tome da se što tiše promijeni nešto što bi, kad bi se o tome duže pričalo, naišlo na jak otpor. Zakoni koji suštinski mijenjaju prava građana i građanki u normalnim državama moraju proći kroz javne rasprave, uključivanje struke, sindikata i civilnog društva”, rekla je za BUKU Željka Umičević.
Pravo na zdravstvenu zaštitu je osnovno ljudsko pravo
Ona dodaje da je uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu ljudima kojima poslodavac nije uplatio doprinose ozbiljan problem sa aspekta ljudskih prava.
“Radnik/ca nije kriv što doprinosi nisu uplaćeni, a posljedice snosi upravo on i njegova porodica. Pravo na zdravstvenu zaštitu je osnovno ljudsko pravo i ne bi smjelo zavisiti od toga da li je poslodavac izvršio svoje obaveze. Na ovaj način država praktično kažnjava radnika zbog toga što je njegov poslodavac učinio krivično djelo. Apsurdno! Radnik/ca je uredno radio, uredno mu je odbijano iz plate, on je ispunio svoju obavezu prema državi. Ako poslodavac nije uplatio doprinos, to je krivično djelo poslodavca, ne problem radnika/ce”, dodaje Željka.
Željka dodaje da uvođenje participacije do 50% dovodi do ekonomske diskriminacije, posebno prema siromašnijim i ranjivim grupama stanovništva.
“Nekome ko ima veliku platu visina participacije neće predstavljati problem, ali za radnike/ce sa minimalnim primanjima kojih ima najviše u RS, penzionere/ke ili nezaposlene i mali trošak može značiti odustajanje od liječenja. Čovjek koji radi za minimalac ili je na bolovanju jednostavno ne može skupiti taj novac. I šta onda? Ne liječi se. Ovim zakonom dobićemo zdravstveni sistem koji funkcioniše po principu ko ima para, ima zdravlja! Posebno su ugroženi hronični bolesnici koji se liječe godinama, stariji, samohrani roditelji. U praksi se može desiti da ljudi iz finansijskih razloga odgađaju preglede ili terapije, što dugoročno pravi još veće zdravstvene i socijalne probleme”, pojašnjava naša sagovornica.
Napominje da ako neko u Republici Srpskoj ili BiH ne može dobiti odgovarajuće potrebno liječenje, država bi morala omogućiti što brži pristup liječenju van zemlje.
“Svako dodatno administrativno otežavanje može direktno uticati na zdravlje i život pacijenata. Posebno je osjetljivo kada govorimo o djeci, malignim bolestima ili rijetkim oboljenjima gdje vrijeme često igra ključnu ulogu. Ovaj Prijedlog zakona će otežati ostavrivanje ove vrste liejčenja i na taj način ustvari smanjiti šanse izliječenja pacijentima/cama”, pojašnjava ona.
Na kraju kaže da se prava radnika/ca i pravo na zdravstvenu zaštitu mogu zaštititi samo ako se odgovornost vrati na one koji su stvarno dužni da plaćaju doprinose na poslodavce i državu jer zdravstveni sistem mora prvenstveno služiti ljudima, a ne samo finansijskoj održivosti sistema.
Potrebna provjera ustavnosti
“Teret naplate mora pasti na inspekciju i fondove, ne na pacijenta/cu. Ako bude usvojen ovaj Prijedlog zakona, a iskreno se nadam da će poslanici/ce biti dovoljno razumni i da Prijedlog neće proći, onda preostaje jednono njegova provjera ustavnosti”, ističe Željka Umičević.
Marinko Božović, član Predsjedništva SDS, rekao je da ukoliko Narodna skupština usvoji izmjene Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, koje predstavljaju još jedan udar na kućne budžete i najtipičniji primjer zavlačenja ruke u džepove građana, prva obaveza narednog saziva poslanika biće da sporne odredbe stave van snage i vrate interes građana ispred interesa pojedinih lobija!
“Prema kritikama koje se najčešće čuju u javnosti, ovakve izmjene zakona se doživljavaju kao mjera koja najviše ide u korist osiguravajućim kućama, posredničkim lobijima i strukturama koje kroz nove obaveze i namete dobijaju dodatne prihode, dok teret ponovo snose građani”, rekao je Božović.
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju naći će se pred poslanicima Narodne skupštine RS 19. maja.