Rezultat koji je Blanuša ostvario je velik, ogroman, važniji nego što sada možda izgleda. Pokazao je da je izbor kandidata bio pun pogodak, normalan, odmjeren čovjek, bez buke, i ljudi su to prepoznali.
Građani su jasno poručili kakvu politiku žele, manje galame, više pristojnosti i običan život.
SNSD je večeras ozbiljno kažnjen, bez dileme.
Blanuša nije imao lak teren. Kampanja oko njega je škripala. Opoziciona rascjepkanost, a posebno Stanivukovićevo kalkulisanje i otvoreno protivljenje, potpuno su zbunili birače u Banjaluci. Izlaznost je sveukupno bila katastrofalna.
SDS je ušao u kampanju bez kolektivne energije.
A preko puta njih, uštimana prebogata mašina sa punom kontrolom javnog novca. SNSD je opet zloupotrebio sve naše resurse koje smatra “svojim”. Javni servis radio je kao partijski bilten; minutaža za Blanušu bila je mizerna, uređivačka politika još mizernija.
I uprkos svemu tome, uprkos čitavoj toj mašineriji, rezultat je nevjerovatno tijesan. To je šamar SNSD-u, ozbiljan poraz u političkom smislu, kakav god bude završni zbir. to najbolje pokazuje uspuhani i ljuti Dodik dok proglašava pobjedu svoje stranke, dok kandidat Karan pored njega ćuti, što se od njega i dalje očekuje.
Kad se protiv ovakvog režima napravi ovakav rezultat, to znači da se stvar miče. Pukla je brana. Strah više ne radi kao prije.
Zato posebno treba da bude sramota sve one koji gunđaju svaki dan, a danas nisu izašli da glasaju.
Jer ovo je trenutak da ljudi shvate da njihov glas ipak vrijedi, da ima težinu i da može da preokrene stvari, upravo to se večeras i dogodilo.
Poslije dugo vremena vidi se pukotina kroz koju ulazi svjetlo. Tu pukotinu treba širiti svaki dan, jer je riječ o golom opstanku. Režim je već krenuo u završnu rasprodaju, razbacuju se stotinama miliona maraka ovog siromašnog društva koje nestaju u nepoznatom pred našim očima.
Do narednog oktobra, ako se ovo ne zaustavi, neće ostati ništa.