Drugog dana konferencije „Znanjem do snage društva“, koju je u Banjaluci organizovalo Udruženje prosvjetnih radnika „Ipak se okreće“, reforma obrazovanja bila je u fokusu izlaganja prof. dr. Slavka Gabera. On je upozorio da se sistemi suočavaju s dubokim promjenama koje zahtijevaju novu društvenu paradigmu.
Osvrćući se na reforme obrazovanja u Sloveniji tokom 1990-ih, Gaber je istakao da današnji izazovi nadilaze nacionalne okvire i da su istovremeno evropski i globalni.
Znanje kao osnovni preduslov
Gaber je naglasio da iskustvo bez refleksije i znanja nije dovoljno za kvalitetnu praksu.
„Moja prva poruka je da nam treba znanje, znanje i još jednom znanje. Bez znanja, i najbolje ideje ostaju samo osjećaj“, rekao je on, dodajući da su za savremene reforme potrebni „uvid i sociološka imaginacija“ koja vodi ka novom društvenom ugovoru u kojem obrazovanje ima centralnu ulogu.
Tri ključna izazova
U svom izlaganju izdvojio je tri velika izazova savremenog društva.
Prvi je zelena tranzicija i klimatske promjene. Podsjetio je na nedavne poplave u Sloveniji koje su, kako je naveo, pokazale razmjere prirodnih rizika i potrebu da obrazovni sistem aktivno doprinosi očuvanju životne sredine.
Drugi izazov je digitalna transformacija. Prema istraživanjima, mladi u Sloveniji provode oko šest sati dnevno na mobilnim telefonima, koje Gaber opisuje kao njihovo „glavno sredstvo komunikacije“. Rješenje, kako ističe, nije zabrana, nego zajednička odgovornost roditelja i škole.
Treći izazov je odnos ekonomije profita i održivosti. Gaber je upozorio na model u kojem se profit stavlja ispred zajedničkog dobra i kritički se osvrnuo na globalne trendove nejednakosti i komercijalizacije svih društvenih sfera.
Reforma kao proces
Gaber smatra da reforma obrazovanja mora obuhvatiti tri koraka, a to su očuvanje postojećih dobrih praksi, unapređenje onoga što funkcioniše, ali može biti bolje, te promjenu onoga što ne daje rezultate.
„Reforma nije događaj, već proces“, poručio je.
Pozivajući se na Emilea Durkheima, Gaber je naglasio da društva u krizama uvijek traže odgovore u obrazovanju.
„U vremenu lažnih vijesti, grubih sila i govora mržnje, ko će braniti znanje ako ne prosvjetni radnici?“, upitao je.
Dodao je da obrazovni sistem mora razvijati znanje, vještine i vrijednosti potrebne za budućnost, te da odgovornost za obrazovanje nije samo institucionalna, već i društvena.
Politika i odgovornost
Govoreći o politici, Gaber je istakao da je ona neizbježan dio svakog sistema, ali da je ključno razlikovati javni interes od ličnog.
„Nije stvar u tome da li postoji politika, jer ona uvijek postoji. Ključno je prepoznati i podržati one koji rade za opšte dobro“, rekao je.
U ekonomskom kontekstu, upozorio je na potrebu prilagođavanja budućim promjenama i zagovarao razvoj hibridnih ekonomskih modela koji kombinuju tržište, ekonomiju dijeljenja i oblike međusobne podrške. Takav pristup, kako je naveo, podrazumijeva dijeljenje resursa, jačanje saradnje umjesto isključive konkurencije i šire shvatanje pojma profita, koji uključuje i vrijeme, kvalitet odnosa i životni standard.
Tri dimenzije obrazovanja
Gaber smatra da obrazovanje mora istovremeno obuhvatiti tri dimenzije: kvalifikacije, socijalizaciju i razvoj ličnosti.
Na kraju je poručio da su postepene i promišljene promjene često djelotvornije od velikih i naglih reformi, te da je potrebna sinergija roditelja, nastavnog kadra, vlasti i akademske zajednice.
“Sistem će biti vaš. Vaša djeca će ga pohađati, a vi ćete u njemu raditi. Zato je važno da se upravo sada, dok se vremena i paradigme mijenjaju, usudimo promisliti i djelovati,” zaključio je Gaber.